Čekanje inspiracije=čekanje Godota

129

 

Dok je lijeno visio preko stolice, po stoti puta sam ga upitala:”Zašto ne radiš opet?”…Nakon sto izgovora kako nema škare, kako ga boli palac na lijevoj ruci jer je jučer zalijevao mamin kaktus, kako on ne vidi smisla u likovnoj kulturi, konačno je rekao ono što sam čekala:”Nemam inspiracije!”” Aha, pa evo daj ti meni, naprimjer objasni kaj je to inspiracija, a ak dobro objasniš možda te i pustim da ljenguziš.” Zinuo je, pa se zamislio, pa je pokušao sklepat ono što jedanaestogodišnjak može sklepat kada ga uloviš nespremnog:“Paaaaa, to je ono kad ( ako rečenica počne sa”ono kad” znaš da nije niš obećavajuće), nooo kad, ono kad ne znaš što bi pa najrađe onda ništa”…Aha, vidim. Krivo!

Nekad, ne tako davno “nemam inspiracije” sam doživljavala samo kao klišejski izgovor nekog  studenta likovne akademije koji je izgubio onaj elan (upo sam i to je to) s prve godine, a diplomiranje mu se čini “tamo, tamo daleko”. Iako vam vjerojatno ni on ne bi znao točno objasniti o čemu se radi zato što je to vrlo lako pomiješati s motivacijom. Vjerojatno ste čuli da je inspiracija bila tema mnogih grčkih filozofa. Od toga da su ideje oko tebe pa ih ti moraš uloviti, do tog da one proizlaze iz tvog bubrežnog kamenca pa ih ti moraš profiltrirati i napraviti nekaj od toga. Inače je propalo. Ukratko i zdravoseljački.

Ja ti ne vjerujem u nedostatak inspiracije nego u kreativnu krizu. Do krize ti dođe samo ako jako puno radiš pa iscrpiš ideje koje si imao, pa malo čekaš. Al to znači da si sve prijašnje ideje i napravio, uobličio, poslao u svijet. Poznajem mnogo njih koji se nisu ni pretrgli oko posla, niti toliko bili kreativni da su sve iscrpili na neki period. Poznajem  samo one koji su se zapustili pa je izgovor da nemaju inspiracije. Takvi ljudi koji “nemaju inspiracije” obično nemaju ni kaj pokazati. Iza njih ne stoji ništa impozantno, ništa intrigantno, samo čik, pepeljara i žalopojka, kak se ta muza još nije spustila k njima doma jer se njima ne da ni tražit je po vani.

Mislim da sam relevantna da zaključim takve stvari. Za svaki slučaj išla sam googlat, pa kaže ovako:” Inspiracija je stanje pojačane intelektualne, stvaralačke i obično umjetničke aktivnosti duha.” Aj dobro, složit ću se. U daljnjem tekstu nisu propustili istaknuti kako je inspiracija, zapravo nadahnuće, i kak je Biblija nadahnuti tekst, pa mi se od tog, da prostiš, malo prisralo. Al kaj sad.

Ono što neki moji kolege, a i učenici koliko primjećujem miješaju jest motivacija. Da, motivacija je nekaj slično al opet bitno različito.  Motivacija je samopoticanje, poriv za radom uzrokovano nekim motivom i krajnjim rezultatoma. Taj motiv bi trebao biti inspiracija ali nije nužan da počneš raditi. Ako naprimjer nemaš ni lipe u džepu, radit ćeš da zaradiš lovu. Imaš znači inspiraciju i motivaciju. Ali ima jako puno ljudi koji rade iako imaju love do kraja života…Zašto rade ako imaju? Jer imaju cilj koji je veći od samo love.

Bitno je da motivaciju koristimo kako bismo došli do cilja. Često je moj cilj bio samo zadovoljiti određenu količinu slika za izložbu za koje mentor smatra da su kvalitetne. Nije to sramota priznati i nisu manje vrijedne zbog toga! Ne živim u 15.stoljeću i nemam vremena godinu dana uz svijeću peglati jednu sliku. Jer svijet od mene zahtjeva brzinu, prilagodljivost, jasnoću. Zbog toga me nije uvijek vodila inspiracija, jer da je, ja bi još cmoljila negdje u prikrajku kako mi u životu ne ide i čekala, čekala…  Da smo jasni, inspiracija je odlična , usudila bi se reći i blagoslovljena pojava. Za koju ti moraš biti spreman, čopiti je i isfurati prvom prilikom. Ona je u mojim slučajevima bila brza. Pljusnula me više nego mama kad sam joj uloške poljepila po kuhinjskom prozoru (mislila sam da su aviončići). I ako je nisam taj tren iskoristila, kasnije mi se činila blesavom I samo je negdje, daleko iščezla. Zato se s inspiracijom ne treba previše baviti. Ne treba je propitivati, misliti o njenoj poruci i kak će to drugi shvatiti. Boli te briga, oni će imati vremena za diskusiju , ali ti nećeš, jer ona već polako odlazi.

A kaj ak nemaš inspiraciju i ona nikako i nikako ne dolazi, a ti čekaš i čekaš i niš? Onda si budala. Znaš onu tragikomediju iz srednje kada su dvije  budale čekale Godota? Nit znaš tko je on, nit kad će doći, nit hoće li uopće doći, a nisi svjestan ni vremena kojeg si potratio čekajući…nešto.

Mog učenika ne muči nedostatak inspiracije. Jer treba nacrtati rad po promatranju i inspiracija mu, čak da je i nekim čudom dobije, neće ni malo pomoći. Njemu fali motivacija

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Kupina
Likovnjača! Ja sam slikar, al ne i boem. U diplomi mi piše magistar edukacije likovne kulture. I volim kupine, naravno!