EMPEDUJA PUNK FESTIVAL, Ne nose svi superjunaci plašt, neki imaju i irokezu

1584
Empeduja punk festival

Punk is not dead. Ne, dok postoje ljudi poput Raya Vučinića, mladog riječkog punkera, koji je u nedostatku koncerata i organizacije istih, odlučio preuzeti stvar u svoje ruke i osobno organizirati festival.

Empeduja punk festival je u potpunosti do it yourself spika, bez lipe zarade i kao takav istinski odiše punk duhom.

Ray nam je ispričao svoju priču.

Sve je nastalo pred ljeto 2016., kad sam sreo negdje u gradu dobrog starog Davora Dundaru, inače riječkog umjetnika i performera, tipa kojega sam upoznao kao ufurani mulac na riječkom Kontu. Rekao sam mu kako imam ideju organizirati punk festival, from scratch. Dundara mi je odgovorio kako je on već star za takve stvari i da mu se neda baviti mukotrpnim organiziranjem koncerata. Ja sam to od uvijek htio, ali nikad nisam znao kako krenuti i koji je zapravo prvi korak u organizaciji eventa. Živim za svirke, stalno sam na njima, ali kako krenut i napravit nešto svoje? Uputio me k Damiru Čargonji – Čarliju,  nekadašnjem vlasniku popularnog rock kluba Palach i tako je sve počelo.

Javio sam se Čarliju i nakon par dana smo se našli u jednom od njegovih lokala, upoznali se i popričali. Rekao sam mu kako ja zamišljam koncept festivala i koje bendove bih zvao, a njemu se to odmah svidjelo.

Kontaktirao sam bendove i kako po prvi put tako nešto organiziram, a da to nije dječji rođendan, bio sam sav u panici. Dosta bendova nisu bili u mogućnosti svirati u zakazanom terminu, ali vrlo brzo sam našao zamjene. Nakon podosta vremena organiziranja, zvanja, kontaktiranja i kalkuliranja, iznjedrio je prvi Empeduja punk festival! Usput mi je poslužilo i osnovno znanje u Photoshopu te sam napravio i plakat za festival, koji je doduše teški thrash, al nema veze, jer i mi smo!

Empeduja punk festival

Opremu smo riješili tako da sam se dogovorio sa bendovima: svatko nosi nešto od opreme koja nedostaje. Svi za jednog, jedan za sve. Sviralo se za cugu i putne troškove, a Čarli je kao vlasnik lokala trebao riješiti papire oko dozvole i prijave svirke.

Ugodno me iznenadila zainteresiranost ljudi koji su se pojavili na festivalu, ne samo iz Rijeke, nego iz svih krajeva Hrvatske, a i šire (Istra, Slovenija, Zagreb i okolica,Dalmacija..) U Rijeci se već dan prije počela skupljati ekipa i lagano je počela euforija oko svirke.

Sve je išlo prema planu, osim prognoze. Bilo je trenutaka kad sam mislio odustati. Svirka na otvorenom, na plaži pored beach bar-a, a prognoza je loša: kiša, oblačno. Sve nas je to brinulo, ali na koncu smo rekli “ko ga jebe” i išli na sve ili ništa. Odluka je očito bila dobra.

Čarli iz nekog razloga ipak nije uspio prijaviti događaj,  jer je sve bilo nekako u zadnji čas, tako da su nas posjetili i gospoda u plavom, ironično, točno u trenutku kad su svirali ŠUPCI i to baš neku stvar koja je išla “jebeni kerovi su tu”.  Prvo su htjeli prekinuti koncert i sve nas poslati doma, ali uspjeli smo se nekako izvući “na lijepe oči”, tako da se sve nastavilo u najboljem redu. (Osim što smo Čarli i ja prošle godine morali ići na sud radi neprijavljene svirke na javnom mjestu, što je na sreću prošlo samo s opomenom.)

Naučilo se na greškama, festival je bio uredno prijavljivan na vrijeme svaki sljedeći put te nas ovo ljeto čeka i četvrti po redu Empeduja punk festival!

Empeduja punk festival

Ray dokazuje da ona stara izreka “sve se može, kad se hoće” itekako vrijedi. Bitno je angažirati se i raspitati, ne odustati pred preprekama. Pa makar i ako Vakula tako kaže.

Čak i ako se jedno jutro probudiš s mišlju “e, idem danas napraviti festival” – znaj da je to moguće. Do it yourself, or die trying.

Ines-Maria Slobođan

 

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Ines - Maria Slobođan
Autorica oštrog pera i još oštrijeg jezika. Anarho vještica. Toliko obična, da je to neobično.