Goran Subašić o Pattayi – predgrađu Pakla

1530
Goran Subašić o Pattayi - pregrađu Pakla

Grad na istočnoj obali tajlandskog zaljeva, oko 150km južno od Krung Thep Mahanakhon Amon Rattanakosin Mahinthara Ayuthaya Mahadilok Phop Noppharat Ratchathani Burirom Udomratchaniwet Mahasathan Amon Piman Awatan Sathit Sakkathattiya Witsanukam Prasit (službeni naziv Bangkoka), s pješčanim plažama i jeftinom pivom upravo zaslužuje svoj naziv – Pattaya (vjetar koji puše iz različitih smjerova). Jebivjetri iz svih krajeva svijeta skupljaju se u ovaj grad zabave, bluda i razvrata, pa je i autor ovoga teksta (nazovimo ga Veliki) krenuo u smjeru u kojem vjetar puše. Po zadnjem popisu stanovništva grad ima oko 100 000 stanovnika, no broj ljudi koji tamo živi je znatno veći, neke procjene se kreću i do 500 000. Što je tu problem, pitate se? Pa ovu brojku od 400 000 uglavnom popunjavaju kurve, bludnici, nimfomanski gayevi(koji se preoblače u žene) i napaljeni turisti (većinom Švabe i njihovi „anschluss“ susjedi).

Danju pitoma, Pattaya(ili mu možda više priliči ime jebograd) se noću pretvara u predvorje pakla i tko jednom kroči nogom u ovaj grad, njegov „after life“ sigurno neće biti bogat cvijećem i vodopadima Edenskoga vrta nego će cijelu vječnost provesti u društvu s Mamićem, Patkom Trumpom, Tončijem Huljićem i Nikom Ostoić. U slučaju da vjerujete u ovu pizd…doktrinu, ni u kom slučaju ne preporučujem odlazak u jebograd. Veliki nije bio zabrinut jer je on već i prije znao gdje je njegovo mjesto.

Noću kroz grad paradira na stotine kombi-taksija koji, za cijenu jedne kruške na zagrebačkom Dolcu, voze do Walking streeta, najpopularnijeg odredišta Pattaye. Veliki je, nakon što se ugrijao jeftinim i vrlo pitkim tajlandskim pivima tamo krenuo pješke. Putem ga je zaustavio jedan mlađahni Austrijanac (cirka 70 godina) koji je bio jako pristojan prema njemu. Veliki poštuje pristojne ljude pa je i on bio jako pristojan te je saslušao mladoga Austrijanca. Hans voli skijanje (ma je, otkad Austrijanci vole skijanje), te je skijao sve dok mu je mjehur funkcionirao, no pomokreni skafander mu je išao na živce pa se skijanja ostavio. Hans voli i glazbu, uživa u noćnim barovima Pattaye gdje bendovi uživo sviraju na svakom koraku. No Hans nije ovdje zbog glazbe. On voli kada momčićima popuni životnu prazninu. Najčešće to radi svojim intimnim dijelom, a kasnije to i velikodušno nagradi. Dobar je taj Hans, prvo te ispuni pa te još i nagradi – mislio je Veliki dok je odbijao poziv u njegovu hotelsku sobu s terasom i pogledom na cijeli grad.

Poslije dva sata (uz nekoliko stajanja na crpkama za nadolijevanje „goriva“) napokon je stigao do Walking streeta. Zona isključivo za pješake načičkana je ljudima svih dobnih skupina i rasa, a nudi pregršt barova s glazbom uživo, go-go klubova, diskoteka, restorana…i u svima njima goste željno očekuju kraljice noći.

Čak i ako niste tu radi kupovine seksa, atmosfera i noćni život Pattaye je fantastičan. No doživljaj kvare kao mušice dosadne prodavačice usluga koje vas konstantno hvataju za intimne dijelove tijela te vam nude sve moguće seksualne fantazije koje možete zamisliti. Čak su se podijelile u tematske skupine tako da možete vidjeti stjuardese, školarke (s upitnom godinom rođenja), sobarice, lolite (ponovno s upitnom godinom rođenja – ovaj upitnik se, u Pattayi, pojavljuje previše puta)…

Posebna skupina su ladyboys. To su muškarci koji su preobučeni u žene i na raznorazne načine pokušavaju biti što uvjerljiviji. Na Tajlandu su oni treći spol tako da nerijetko možete vidjeti cjenike na ulazu u disko:

žene – gratis,

muškarci – puna cijena,

ladyboys – pola cijene.

Veliki je čuo mnoge priče o seks-turistima koji su obavili čitav posao da bi tek na kraju shvatili da nisu „radili“ s ženom, već s ladyboyem. To je zato što dobar dio ladyboyeva više sliče na žene nego neke prave žene. Najradikalniji primjeri za to su Ivanka Boljkovac ili, oh Bože, Željka Markić, no i manji radikalni primjeri kao što su Ella ili Ivana Kindl zasigurno mogu pomoći usporedbi. No neki ladyboyevi su toliko uvjerljivi da ih gotovo ništa ne može razotkriti. Uzimaju ženske hormone, podvrgavaju se raznoraznim estetskim zahvatima, šminku upotrebljavaju na način da bi im i Hollywoodske zvijezde pozavidjele. Ono što ih uvijek otkrije je visibaba (upravo ova biljka najbolje opisuje njihovu alatku jer im je najčešće, zbog raznoraznih pripravaka te psihičkog stanja, neupotrebljiv).

Veliki je porazgovarao s jednim ladyboyem koji ga je netom prije njihova upoznavanja zgrabio za njegovu „visibabu“ i rekao: „Tebi bih gutao besplatno“.

Počašćen takvim upoznavanjem objasnio mu je da i mi u Hrvatskoj (ta država mu je poznata kao Čačiću upravljanje motornim vozilima) imamo slične pozdrave, primjerice – prst u anusu.

Oduševljen hrvatskim načinom još jednom ga je pozdravio na našem jeziku.

Pričao (ili pričala?) mu je kako najviše voli starije Europljane, mahom debele Nijemce jer ostavljaju najveće napojnice, kako mu izgled mušterije nije bitan (osim kada je u pitanju Veliki koji je nadasve prekrasan i s kojim bi se družio i besplatno) i kako je više puta dobio batine jer su kupci usluge mislili da je žena, pa kad su razotkrili prevaru, svoj bijes su iskalili na njemu/njoj.

Sljedeća postaja je bila noćni klub „Castle“ – odabran nasumično.

Uzdajući se u svoju već poznatu karmu, slučajan odabir ni ovog puta nije prevario Velikog. Naravno, Castle (Dvorac) nije bio tek običan klub, to je bio klub za fetišiste, mahom zaljubljenike u BDSM (tko ne zna što skraćenica znači, odmah 10 Očenaša i 3 Zdravomarije).

Lateks, konopci, lanci, kavezi, bičevi, sve se to naziralo u velikoj mračnoj prostoriji osvijetljenoj tek s nekolicinom upaljenih voštanih svijeća.

Što gospodin želi? Vezivanje, dominaciju ili pokoravanje, želi li gospodin možda biti kažnjen? Ovo je naša Alex, ona kažnjava najljepše, želite li se pokoriti našoj Alex, biti njen rob? – „gospodarica“ dvorca nije prestajala s pitanjima.

Ne hvala, rekao je, ali bih želio ovdje dovesti svog dragog prijatelja don Anđelka Kaćunka, mislim da on ima potrebu za uslugama dvorca. Možda bi kasnije svoja iskustva mogao prepričati poznatoj spisateljici i njegovoj prijateljici Nives Celzijus koja bi ta iskustva poslije prenijela u svoj novi bestseller koji bi vašemu klubu donio nevjerojatnu slavu i velik broj mušterija iz moje domovine.

Čak je htio upitati Alex poznaje li dotičnog „dona“, da li je i koliko puta već posjetio dvorac, no zbog iznimnog poštovanja prema barba Anđelku odustao je od te ideje.

Ponovno je izašao na ulicu i ugledao biblijski prizor. Stari, mladi, debeli, mršavi, ružni, prištavi, sijedi, prljavi, visoki, niski…svi su oni žvalili, drpali, hvatali za male guze ili već javno bludničili s mladim Tajlanđankama ili Tajlanđanima. Sodoma je „pičkin dim“ (ili kurčev – u Pattayi nikad ne znaš) prema ovome gradu.

Već dobrano iscrpljen prizorima odlučio je izbrisati daljnje sjećanje na jebograd te je napokon počeo s genocidom memorijskih stanica „vatrenom vodom“.

Nakon toga magla, gusta magla…Jedino što mi se čini da kroz maglu nazirem su mitska bića „Niprije“ koje su uvijek spremne za ići doma.

Jutro je opet pristojno, smećari kupe ostatke burne noći, malobrojni jutarnji radnici kreću na posao (ovdje se radi uglavnom noću), žene (možda i sinoćnje radnice) vode svoju djecu na plaže, Alex, ladyboyevi i ostali radnici iz noćne smjene spavaju dubokim snom, a Veliki još uvijek ispija pivo na pijesku pored mora i razmišlja o svojoj duši.

Tu sam, posjetio sam Pattayu, dakle, kupio sam ulaznicu za pakao, povratka nema…Samo se nadam da i tamo toče dobro pivo – zaključio je mudro te zaspao na plaži.

 

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Goran Subašić
Volim prirodu i medvjedi guze mene....jer više volim primati nego davati. Šala mala. Inžinjer pomorskog managementa koji logičnim hrvatskim slijedom radi kao glazbenik. Avanturist i svjetski putnik. Gotovo 100 proputovanih zemalja, neke u ratnoj zoni toliko opasne da bi i proljev dobio proljev da nije i sam proljev.