GOSPODIN PRIJAP

1406
Gospodin Prijap

Sjedimo na Cvjetnom. Zavaljeni, uživamo u lijepom danu i zgodnoj konobarici; visokoj curki zategnutih traperica u uskoj bijeloj majci bez grudnjaka. Suncobrani su veliki, fotelje udobne i pletene s debelim jastučićima. Gledam uokolo u dokolici. Mladi roditelji guraju brand kolica i šepire se podmlatkom. Klinki s knjigama pod rukom ispod prekratke majce izviruje srebrna kuglica iz pupka. Svako malo prođe netko i dobacuje onima koji sjede: „Bok stari, kaj ima?“, „Ništ, evo…Radim.“, „Sjedi.“, „Ne mogu, jurim.“, „Zvrcni me na posao…“, „Vidimo se, aj bok!“

Dva lika u brzom hodu razgovaraju mobitelima. Odavde izgledaju komično, kao da pričaju međusobno. Ispred banke nizak zaštitar, pretili Sokol s crnim sunčanim naočalama i debelim vratom. Ćelav. Prisjetim se Eastwooda i njegovog Make my day!

Sunce i golubovi, hladno pivo. Špica.

 

Na uglu stoji star mršav čovjek. Visok je, malo pogrbljen i sijed. Čita novine i kao da nekoga čeka. Podalje je pa isprva ne primjećujem što mi je na njemu neobično, a onda spustim pogled niže. Njegove hlače, najmanje dva broja veće, zadignute su mu oko šlica. Grba je poveća i ja skontam: čovjeku se digao, a on toga, izgleda, nije bio ni svjestan. Okrenem se frendu:

– Gle ono!

– Kaj?

– Tam na čošku, pogle onog dedu!

– Kojeg?

Baš zaustim i podignem ruku da mu pokažem starog kad se dva frajera iznenada i niotkud sjure prema njemu. Jedan ga gurne u zid, a drugi dočeka nogom. Puno viši i jači od njega, u crnim kožnim jaknama kratko ošišani, cipelarili su ga. Djedica padne, a novine polete zrakom. Nastaviše ga udarati nogama uz psovke i povike: „Đubre staro, pedofilčino, smradu, govno!“ Starac je branio lice rukama, ali uzalud. Debeli je zaštitar dotrčao i stao gurati i odvajati ih od čovjeka koji je ležao. U naguravanju, one naočale mu padnu na pod. Još je nekoliko ljudi priskočilo. Bjesne i ratoborne, onu dvojcu jedva su savladavali. I dalje su urlali nasrćući na bespomoćnog čovjeka, no gužva se ipak smirivala.

 

Desetak minuta kasnije pojavila se policija, dva lika u uniformama. Jedan od njih je razgovarao s onom dvojicom klošara, strpljivo i smireno. Začula se sirena. Kola hitne stala su kod banke. Razmičući ljude i gurajući kolica, starcu koji je i dalje nepomićno ležao na trotoaru, prišla su dvojca krupnih tehničara u bijelom. Sklopili su i spustili nosila te ga vješto prebacili na njih. Krvava lica, do brade prekriven bijelom plahtom i onesviješten, mirno je ležao. Lijepo sam vidio i veliko ispupčenje; plahta je stršila na mjestu malo niže od pojasa. Dedin je penis i dalje čvrsto stajao, malo ukošen, ali je stajao. Ljudi su se uokolo ogledavali. Nekoliko njih je bilo ozbiljno, no većina se smijuljila i cerekala, pogotovo ženske. Slika je bila baš tragikomična.

Nedaleko od nas, i naša  je konobarica zurila u nevjerici. Šokirana i u čudu, prekrila je usta rukom, a mi smo se na brzinu dignuli i otišli. Naravno, nismo platili.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima