I CAN BE YOUR HERO BEJBE iliti fore na koje padaju ženske

374

Ne znam da l’ vas boli kurac, ali nedavno sam prekinuo s curom. Slušao sam Severinu, plakao i jointove gasio u zdjelu jučerašnje salate od mrkve s aceto balsamicom. Znate što ima novo? Novo je to da sam i dalje u prekidu i – guess what? Boli me kurac! Kad bolje razmislim, hvala Bogu da smo prekinuli. Jer, realno, ona je htjela da živimo zajedno i da imamo dijete (holy shit!?), a ja imam tek 36 godina i imam pravo još na par godina djetinjstva, ako me dobro razumijete. Uz to, nije nikako shvaćala da su moje kolumne najbolje štivo za prije spavanja i na zahodu, i to čak najbolje na svijetu, već je to smatrala, citiram – trkeljanjem. Žene se ne smije tući niti kitom (cvijeća, pervertitu!), ali onaj tko ne poštuje moj ingeniozni um zavređuje jedan jači šamar ili bar posjekotinu razbijenom čašom iz koje trenutno pijem rakiju. Sad ne slušam emo pjesme od Severine nego kao pravi tinejdžer slušam: „I can do it like a brotha, do it like a dude, grab my crotch, wear my hat low like you”.

Osim da sam još uvijek u prekidu, novo je i to da sam prekinuo i s najboljim frendom što nikako nije problem jer svatko stariji od 17 dobro zna da su prijatelji zamjenjivi i to baš svi te da nisam bez razloga davnih dana izmislio poslovicu: Ostavi nož, prijatelju, vidim te s leđa! Naime, moja svježa bivša mi se javila s nekim svojim baljezganjima i usput mi prijavila da joj je moj best frend slao eksplicitne ponude za seks pritom koristeći najdegutantnije riječi tipa jebačina. Mala digresija: toliko je vruće da sam porazgovarao sa zemaljskom kuglom i rekao joj: „Kuglo zemaljska, zašto si toliko blizu suncu žarkom?”. „Vrtim se oko sebe i umirem od smijeha”, kaže mi kugla, a ja onda njoj: „Kuglo, možeš se samo sagnut i lijepo mi popušit, a onda mi otić po burek i jogurt”. „Ha-ha” – kaže kugla –„Kako si smiješan”.

Mislim da se ovaj razgovor nije stvarno dogodio nego je on produkt mog ispijanja rakije iz razbijene čaše. Osim toga, u šest godina koliko me imate čast čitati u ovom lijepom časopisu, već ste vjerojatno shvatili da sam ja umobolna životinja i tu ne pomažu ni okovi ni kavez, jer ja hoću rujući van pa se tako skoro ni ne nazire moj kraj. Nadalje, upoznao sam ovdje na plaži jednu novu pič.., pardon žensku. Zove se Matilda. Lažem. Ne zove se Matilda, ali za potrebe ovog teksta tako ćemo je zvati jer štitim njezinu privatnost. Privatnost svoje svježe bivše ne štitim i sada vam javno govorim: njeno ime je KLARA UDOVIČIĆ POLJAKOVSKI (namjerni caps lock) i slobodno je opalite kitom čega god ako je sretnete.

Dakle, upoznao sam Matildu koja mi je odmah ispripovijedala da je ona isto u svježem prekidu i da je zbog toga u depresiji, ali da joj je sada malo bolje jer je upoznala mene. „Ja sam tvoj hero bejbe”, rekao sam joj. Vaše nepoznavanje osnova engleskog jezika ovdje je irelevantno jer sam vam ‘vako i ‘nako planirao objasniti da hero znači junak i u biti se referiram na pjesmu Enrike Iglesiasa koja ide „I can be your hero baby”. Znate tu stvar, neslužbena himna svih pedera (Streets of Philadelphia je službena, op.a.), onaj spot gdje Enrike plače i valja se po podu? E, da, to! Uglavnom, rekao sam Matildi da sam ja njen hero bejbe, jer iako sam još dijete nisam ni ja sisao vesla (koja glupa metafora) i znam na što padaju ženske u postprekidnim depresijama – na ljigave stihove Enrike Iglesiasa! Bravo ja! Nisam ni sumnjao da to neće upaliti i zato smo se već prve večeri valjali po plaži kao umobolne životinje iliti imali ludi seks i toliko se ozlijedili da sam baki lagao da sam bio u crkvi i da su me popovi tukli.

Za razliku od moje svježe bivše, Matilda ne smatra da trkeljam, nego mi je dapače napisala SMS poruku: „Hero bejbe, meni je tvoj humor šokantno dobar”. Ne znam je l’ pila rakiju iz razbijene čaše u trenu kad mi je to pisala, ali nije niti bitno nego mi je to dobro došlo da screenshotam to i pošaljem svježe bivšoj kao MMS. Napisala je: „Šta je to?” a ja sam odgovorio: „To je da neke žene ne misle da trkeljam, laka ti noć.” Ah, kakav je ovo fantastični kompliment egotriperu poput mene: „Tvoj humor je šokantno dobar’’. Wow! Upotrijebila je izraz šokantno da pojača riječ dobar, hej! Moj ego je najbitnija stvar na svijetu i zato ovu poruku čuvam u mobitelu, dapače označio sam je s kvačicom „bitno”, tako da bih je povremeno mogao gledati i masturbirati na nju. Moj humor je šokantno dobar, hej! Još ću se zaljubiti u Matildu zbog te rečenice iako realno nije ni pretjerano zgodna niti je moj tip to be honest, ali nisam ni ja od kamena; mislim, znamo da sam neki dan plakao na Severinu (!!!) i stvarno, ali stvarno mi je trebala neka ljetna cura pod cijenu toga da je moram bariti klišejima poput „I can be your hero bejbe’’.

Matilda me pitala: „Koja ti je omiljena knjiga, hero bejbe?” na što sam odvažno odgovorio: „Niti jedna, bejbe, jer ja ne čitam knjige. Ja ih samo pišem.” Brijem da je na to totalno pala iako sam joj zapravo rekao da sam primitivna seljačina nezainteresirana za i jedno štivo osim za svoje (true story), ali realno žene su jadne i padaju na frajere koji bacaju fraze, a te fraze mogu biti ili stihovi Enrike Iglesiasa ili pak prenemaganja poput ovog s nečitanjem knjiga. Birajte ili pak vješto kombinirajte poput mene. Matilda je sa mnom podijelila podatak da je njoj omiljena knjiga Alkemičar. Kad sam to čuo skoro sam povratio sam sebi u usta jer kad čujem da netko puši izdrkavanja Paula Coelha, odmah dobijem dva tjedna impotencije. Slično kao kad vidim onu loše sinkroniziranu reklamu za Tensilen: „Kuća, posao, obaveze… Otkad pijem Tensilen više nisam nadrkana i nisam pod stresom.” Nešto strašno. Preporučio sam joj nek’ radije pročita nešto stvarno kvalitetno, primjerice zbirku Alberta Moravije – Nove rimske priče. Iz te knjige omiljena mi je priča Elvirine suze, a radi se o nekoj flundri Elviri koja je smrdila po znoju. Nemam fetiš na znoj, ali stvarno preporučam, knjiga je top of the pops kako bi se u narodu reklo.

Nova digresija: natočio sam si još malo rakijice u razbijenu čašu i nakratko otišao vidjeti što ima na internetu. Naišao sam na članak pod nazivom „Senzacija na Jadranu: kupači i kupačice isprobali novu plažu na kojoj je more najtoplije na Jadranu”. Članak je hrpa gluposti pa sam napisao komentar: „Senzacija na Jadranu: turistička zajednica sela Vodice platila senzacionalističku clickbait reklamu na portalu Jutarnjeg upakiranu u jebeni članak i to zato što ostatak hrvatske obale realno nema plažu” . Odmah mi je neka baba napisala: „Vodice nisu selo nego imaju status grada!” Uuuu, bitnooo!

Pustio sam si na YouTube pjesmu Hero bejbe i prisjeo mi je život kad sam vidio Enrike Iglesiasa kako se valja po podu i plače. U biti sam samo htio čuti riječi pjesme ne bih li od Matilde time izmamio novi ludi seks na plaži. Zgasio sam internet i zaključio da joj sigurno neću govoriti „Would you dance if I asked you to dance?”, jer samo mi fali da još moram plesati u klubu 858 ili kako se već zove ono mondeno sranje na Zlatnom ratu namijenjeno junferima izbačenim sa Zrća. Ili nedajbože „Would you cry if you saw me cryin’?” jer, realno, ja ponekad možda plačem na Severinu, ali to ne mora znati nitko. Priznajem, bio sam jednom u klubu 858 ili kako se već zove i tamo mi se upucavala neka ružna zblajhana ženska, a ja sam bio pijan pa sam joj rekao: „Šta kosa plava poput svile bijele radi na tebi majketi?” No, manje bitno, vratimo se na Matildu. Tako sam vješto bacao fraze Enrike Iglesiasa i preseravao se sramotnom istinom o tome da ne čitam knjige (jer jedini pisac kojeg istinski cijenim i koji je vrijedan moje pažnje sam ja) da se ona ozbiljno zaljubila u mene. Shit happens. Što da sad radim jer u problemu sam pošto je ženska iz Zagreba i ona očekuje nešto od mene, a ja to nešto nemam namjeru pružiti joj jer konačno sam se iskobeljao iz teško izliječive smrtonosne bolesti zvane veza i sad sam free rider i moj free ride mora ostati, logično, free.

Lukav i zloban kakav jesam, izmislio sam joj prljavu i podlu laž, laž koja glasi: „Znaš, ja ti odmah nakon ljeta idem na Kubu poslom na šest mjeseci” i dok sam izricao tu laž pravio sam se jako tužan. S predumišljajem sam odabrao Kubu jer tamo jako slabo radi internet, a telefonsku vezu dobiješ svake prijestupne što znači da se ne moram s njom dopisivati i furati žešće sranje zvano veza na daljinu. Takve gluposti ne podnosi valjda ni Enrike fucking Iglesias. Matilda je plakala i njena očito jeftina maskara razmazala joj se po licu. Tada sam uvidio da baš i nije neka ljepotica, pa je to samo učvrstilo moj novopečeni plejerski stav da moj free ride mora ostati free. Da sve bude gore, kroz plač je govorila da će me čekati?! Aušukurac – rekao bi Žac Kerum.

Ne kužim, jesu li sve žene doista toliko jadne, pa se hitno žele udati za bilo koga tko ima plaću ili sam ja stvarno toliko fatalan, poželjan i nenadjebiv ljubavnik da me sve žele vezati i zaraziti me gore spomenutom smrtonosnom bolešću zvanom veza? Zašto ja, što sam bogovima skrivio?! Kako je tek jadnom Enrike Iglesiasu koji stvarno ima pjesmu na MTV-ju „I can be your hero bejbe” kad je meni tako kritično, a ja sam samo ukrao njegovu ispraznu i ljigavu foru koju nitko stariji od 14 godina ne bi popušio? Nitko stariji od 14 ako je riječ o muškarcu, ali bi ju zato popušila valjda svaka žena, pa i ona koju je već “načelo vrime” kako bi rekao Gibonni, ona od 33 koliko ima Matilda.

Trebao sam već na početku našnjofati da je Matilda opasna vezačica muškaraca opterećena vezama jer ima ružnu, nevješto izrađenu tetovažu sirene i natpis: „She was drowned in suicide, faithless lover cast aside, this is how she came to be Lorelei of the sea”. Kužite, samoubojstvo i nevjerni ljubavnik u istoj rečenici i to na trajnoj tetovaži nikako nisu dobar znak. Žena je opterećena. Nisam znao što da radim više s njom, ali hvala nebesima otišla je u Zagreb, pa sam iskoristio priliku i kao pravo muško đubre blokirao je na aplikacijama sljedećim redoslijedom: prvo na Facebooku, zatim na WhatsAppu i na kraju na mobitelu. Nek’ misli da sam na Kubi i da nemam internet. Tako je najzdravije za nju, a ako me sretne u Zagrebu, bit ću još veće drsko i prljavo đubre i pravit ću se da to nisam ja. Jebiga, sama si je kriva. Mislim, OK, kriv sam ja jer sam žrtva svog seksepila, a malo je kriv i Enrike Iglesias jer očito odlično piše pjesme, neslužbene himne svih pedera, na koje ženske padaju.

Ništa ljudi, to je to za danas. Idem si natočiti još rakije u razbijenu čašu, a vama želim da pocrnite, ludo se zabavite i nabavite si puno ljetnog seksa, ali istovremeno da budete oprezni s razbacivanjem frazama Enrike Iglesiasa jer očito su fatalne i ako ne budete pažljivi, mogu vas (i sigurno hoće), dovesti do smrtonosne zamke zvane veza. Eto zato, dakle, sretno s tim…

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Kristijan Martinović
Volim jesti pizzu iz kutije i pušiti cigarete uz vopi u kafićima na terasi dok pada kiša.