I Hrvatska ima svoje Gunse: MIRAN RIBARIĆ

397
I Hrvatska ima svoje Gunse: MIRAN RIBARIĆ

Najbolje ljude upoznaš na najgluplje načine. Puljanina Mirana Ribarića upoznala sam 2009. na motorijadi u blizini Pule. Bilo je to na koncertu tada popularnih, a danas još uvijek od strane mnogih – neprežaljenih Voodoo Lizardsa. Mirana sam upoznala tako što sam na nekog kretena koji ga je nešto pijano maltretirao izlila pola boce Jack Danielsa. Ni dan danas ne znamo tko je kreten, samo se sjećamo da je imao naočale, a ja sam Jack Daniels imala u neograničenim količinama jer je portal na kojem sam tada radila bio medijski pokrovitelj turneje Lizardsa i Jimmyja Ripa, gitarista Micka Jaggera. Jimmy je naime inzistirao na tome da Jack bude stalno dostupan pa smo ga koristili i kao piće za žeđ, a i kao oružje, očito. Imamo i koju mutnu fotku kao dokaz:

I Hrvatska ima svoje Gunse: MIRAN RIBARIĆ

Klinci Miran s čašom Jacka i ja koju je ponijela pjesma te Miran i Jimmy Rip, ovog puta s čašom pive:

I Hrvatska ima svoje Gunse: MIRAN RIBARIĆ

Koju godinu kasnije, našli smo se u Zagrebu u jednom dvorišnom kafiću i taj susret je bio zapamćen po dvije stvari: 1) tamo se održavala 50godišnjica mature i bilo je sve puno pijanih ljudi od, ako dobro računam, 68 godina, a mi smo to prekasno shvatili iliti već smo naručili piće, a padala je kiša pa nam se nije dalo tražiti drugi birc. 2) Miran mi je donio na poklon CD svog benda Fault.

Po povratku kući, stisnula sam play i čula ovo što ako to nije domaći Don’t Cry onda nije ništa:

Odmah sutradan predložila sam uredniku muškog časopisa u kojem sam tada radila da u sljedećem broju predstavimo Mirana i Fault. Uvaljala sam mu CD, a on je nakon slušanja rekao da bi text o bendu trebao biti plaćeni oglas. CD mi nikada nije vratio jer mu treba, kako je rekao, za auto. Enough said! Možeš ih slušati u autu jer su dovoljno dobri, a ne možeš im dati medijski prostor? Bravo, šefe!

I Hrvatska ima svoje Gunse: MIRAN RIBARIĆ

”Kad sam imao nekih četiri godine, čuo sam i vidio Patience od Gunsa i odmah odlijepio” – priča mi danas Miran: ”Stari mi je znao puštati ploče od meni i sada omiljenih bendova kao što su Queen, Led Zeppelin, Pinkići i Beatlesi. Čim sam to sve čuo, bilo je gotovo! Obilježilo me!”

”Već s jedno pet godina, u Kraljevici kod none znao bih otvoriti šternu (bunar) i pjevati unutra jer je radila reverb, sjećam se da je prva pjesma koju sam pjevušio bila tema Robina Hooda, Everything I Do, Bryan Adams, ne?” – prisjeća se Ribarić i dodaje da od tada nije bilo povratka nazad te je već sljedeće godine upisao glazbenu školu: ”Nažalost ispisali su me prije završetka, to je bilo zato jer sam u osnovnjak krenuo sa šest godina i bio previše zaigran pa nisam mogao pratiti ritam dvije škole” (smijeh)

Najveći uzori su mu Gunsi (Why you don’t say?!), Nirvanu i Metallicu: ”Mogao bih navesti cijeli niz metal bendova, ali ne želim te piliti” – smije se Ribarić i dodaje kako je njegov brat Tin, također član Faulta, trenutno na kruzeru kao sound tech, a sljedeću sezonu ide svirati, dok on sam sljedećeg tjedna ide u Budimpeštu na neke audicije s ciljem da dobije posao pjevača i svirača kako bi nešto zaradio.

Proteklu godinu proveo je u Berlinu gdje je puno svirao i imao, kako kaže, super bend: ”Ovdje u Hrvatskoj život je nažalost težak, posebno ako si boem koji se samo nada i sanja o nekom rokenrol životu. Neko vrijeme možeš žrtvovati godine, ali kasnije se situacija mijenja…”

Smatra da jednostavno moraš odlučiti: ”Ja sam odlučio da se želim baviti glazbom kako god, iako radim u školi, ali radim samo zamjene jer je nemoguće dobiti pravi posao.”

Ono što naprosto obožava je osjećaj na stageu: ”To je neprocijenjivo! Tamo uđem u svoj san i budem tko sam. Stage mi daje takav osjećaj da ga ne mogu opisati, živim za to!” – entuzijastično mi priča i dodaje da mu ništa nema smisla ako ne piše pjesme, snima i nastupa: ”Naravno, smisao života su i klasične stvari poput osnivanja obitelji, ali ovo je nešto posebno što me ispunjava, što bira tko sam i oblikuje me kakav jesam.”

Miran kaže da se ponekad pita je li njegova sreća ili nesreća to što ima smisla za glazbu: ”Nesreća zato što mi s ovim mojim sluhom smeta dobrih 90% cajki” – smije se i nastavlja: ”Obrazovanjem sam magistar povijesti i radim u školi kao zamjena, kao što ti rekoh, i problem je u tome što si s tim novcima ne možeš priuštiti niti da se odseliš od staraca!”

Ipak, prošlu godinu je skupio hrabrost i ono malo ušteđevine te otišao u Berlin potpuno sam: ”Ponio sam gitaru i otišao u grad gdje nikoga nisam poznavao jer morao sam to napraviti no snašao sam se nakon tek četiri mjeseca. Kasnije sam uletio čak u tri benda i nastupao svugdje.” – priča mi i naglašava da je Berlin ipak prvenstveno elektronski grad: ”No, bio sam dva puta s Milesom Kennedyjem što mi je bilo super jer imao sam priliku upoznati jednog od svojih idola i popričati s njim, ali s povratkom kući u Pulu ponavlja se ista stvar – lagana depra…”

Miran se nada da će mu se u ovo predbožićno vrijeme posrećiti u Budimpešti i naglašava da će već nešto izmisliti i ako mu se ne posreći.

Mi mu želimo svu sreću svijeta jer ju je zaslužio, a ja znam koga da zadavim da mi bude pratnja kad ljetima pohodim Pula film festival…

I Hrvatska ima svoje Gunse: MIRAN RIBARIĆ

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima