Ja sam outsider, a ti ovca (i tebi je bolje)

653

Znaš onu foru: ”Jel ti roditelji znaju da si dog mom?”

Ne znaš? Ne znam ni ja. Nemam ništa osim psa što znači da sam dog mom. Ne bunim se. Ja sam outsider i to ne na način ”moderno je govoriti da si outsider” isto kao što je moderno govoriti ”joj, ja imam niski tlak” nego ja sam stvarno outsider i stvarno imam niski tlak. Vidim bijelo svjetlo i vidim crno svjetlo, ali nikako da mi mozak skroz ostane bez krvi i postanem biljka. Znaš onu glupu priču ”Pale sam na svijetu”. Znaš? E to sam ti ja, dijelom nesretnim slučajem jer sam za prijateljice odabrala kurvetine, alkoholičarke i ljubomorne kučke, a dijelom svojim odabirom.

Dečko? Hvala i doviđenja. Rado bih ga imala, ali svega 1% ljudi zadovoljava moje intelektualne kriterije dok ti hodaš s bilo kime tko ti nije gadan. Been there done that. Ti si ovca i tebi je bolje. Ja sam outsider i ono kak se kaže – forever alone. Htjela me mater poslati ovih dana frizeru. Odjebala sam to jer… zašto? Za koga? Tko mene gleda? Gledaju me mnogi, a ja ignoriram jer ti pogledi iza pretencioznih sunčanih naočala odišu govno efektom. Bilo kako bilo, nema boga da ja prosjedim nekoliko sati s folijom na glavi i slušam tračeve potkrijepljene lažnim osmjesima koji ružna lica tih žena čine još ružnijima.

Inače, kad i naletim na nekog tko zadovoljava kriterije taj ispadne sranje. Ili ga pusti entuzijazam kad shvati da nisam žena s mudima nego sam samo luda ili ispadne nešto tipa kao prošle godine kad moj ”dečko” iliti starac od 40 nije ni oprao kurac nakon mene, a već je bio na cugi s 25godišnjim djetetom s Fejsa. Sva sreća da je meni pucao kurac za njega i koristila sam ga samo kao tješitelja dok sam patila za najtoplijim i najbolesnijim smeđim očima na svijetu. Toliko sam propatila zbog tih bolesnih očiju da tvrdim da me se više ne može povrijediti. Prerasla sam ljubav. Ljubav je za djecu. Ostalo su dogovori i jebeni kompromisi na koje ne pristajem.

Ako je ljubav kompromis, onda sam je svijetleća Majka Božja iz Međugorja. Ona fluorescentno zelena obojana onime čime se zalijevaju u onom spotu Black Eyed Peas. Ljubav je emocionalna prilagodba fizičkoj potrebi. Prije sam mislila da je obrnuto. To sam mislila dok sam bila 25godišnje dijete. Ovce se igraju ljubavi pa se žene za prvog koji naiđe, nakote dječurlije i fingiraju sreću na Instagramu dok taj muž koji drži sliku vjenčanja za profilnu meni šalje ”ćao maco” poruke. Sretnih li ljubavi ima! Nisam čula za niti jednu. Ja sam u ljubavi bila sretna ravno tri dana. Kaže mi mater da moram biti sretna zbog toga jer da većina ljudi ne doživi niti to. Ja bih radije da nisam to doživjela jer sada ne bih znala što je to sreća i bila bih udana za nekog s kim sam nesretna, samo ne bih kužila da sam nesretna. Ovako znam što je to sreća i jebeno mi nedostaje. Ne taj bolesnik nego osjećaj.

Znam lika koji mi je pred deset godina govorio da mora prekinuti s curom jer mu je jebeno naporna, a sad kači njene slike na fejsbuke uz natpise tipa ”Moj životni put nema smisla bez tebe, anđele”. Svatko tko takve bljuvotine piše… bilo bi mu bolje da ih ne piše. Jer ispada smiješniji nego ja kad se napijem pa imam javni rant o tome kako mi je bivši dečko diler uništio mladost. Vidim i jedan par koji se organski ne podnosi već godinama i o tome zvoni na sva zvona, a evo ih sad nanašaju dijete i ponašaju se kao da je ljubav jedini osjećaj koji su ikada poznavali. To su ovce koje su se predale.

Predala sam se i ja, ali na način da sam skroz pomirena s time da ću vjerojatno čitavog života biti sama. Bolje sama nego u društvu nekoga zbog kojeg, prije sexa, eksam tri bombice vodke da ga podnesem. Imala sam sedam godina dečka za kojeg sam morala biti pripita da bih ga podnijela. Njega. Znala sam mu popušiti kurac samo zato što je to brzo gotovo, a nije mi teško pa na silu popušiti joint od kojeg mi se bljuje, samo da zaspim.

Jučer sam plakala.

Plakala sam jer nemam lijepih uspomena osim tri dana ljubavne sreće. Ne pomaže ni što sam zlopamtilo pa ne znam pamtiti sretne dane s prijateljicama ljubomornim kučkama nego bih ih, da ih nedobog vidim, ubila tupim predmetom, pozvala si policiju i drage volje otišla u zatvor. Sad hvala bogu nemam prijateljica. Imam neke nove, okej. Ali generalno nisam tip za prijateljice. Imam najboljeg prijatelja kojeg smatram bratom. Za sve ostale me boli kurac.

Ja sam zmaj, a ti si kurva.

Kurva si jer si udana za čovjeka kojeg ne voliš nego je to bio samo netko tko ti nije gadan i – bitno – ima plaću. Ti si ovca, a ja outsider. Tebi je i dalje bolje jer se igraš mame i tate pa si zaokupljena nečime. U biti ne živiš nego ubijaš vrijeme. Ne živim ni ja, ja životarim od jednog do drugog propalog projekta. Životarim od poziva do poziva na cugu koju najčešće odbijem, posebno kad me zovu oni koji me zovu jer sam lažno prijateljski nastrojena prema većini pa me zovu da ih zabavljam. Ako žele da im bude zabavno neka kupe kartu za jebeni cirkus!

Iskreno se smijem s vrlo malo njih. Jer u meni je tama. Tražim to neko svjetlo na kraju tunela, ali ne vidim niti jebeni tunel. Vidim samo jamu u koju bi najradije legla. Ne vjerujem u ljubav, ne vjerujem u prijatelje, ne vjerujem u ljude. Igrala sam se ljubavi s nekim likovima i nije dobro završilo jer zaljubljuju se u sliku mene koju su stvorili u glavi, ovu glupu stranicu doživjeli nekakvom stvarnom revolucijom, a mene kao ženu s mudima. Ja sam samo luda, ponavljam, a ovo je jedan obični blog. Zašto ovo uopće čitate? Istina, odabrao me jednom Đelo Hadžiselimović i Đalski mi je šukundjed pa možda pišem malo bolje od obične guske.

Znate što mrzim? Ćevape, filanu papriku, sarmu i mljeveno meso općenito. Mrzim termički neobrađen sir i imam fobiju od mokrih mrvica kruha. Tanjur iz tog razloga nikad nisam oprala niti imam namjeru. To vam govorim da vam prikažem da sam outsider i što se tiče bazičnih stvari. Grah čušpajz? Okreće mi se želudac.

Tvoja petogodišnjica braka? Okreće mi se još više i ismijavam te jer na takvog ispodprosječnog bazičnog muškarca kojem sigurno smrde noge ja nikad ne bih pristala. Bolje biti sam na svijetu nego se stopiti u jeftinoj osrednjosti. Ljudi se mire s bijedom i lošim društvom, ja se mirim sa samoćom.

Ja sam outsider, a ti si ovca i tebi je bolje jer te zaokupljaju prljave pelene i vađenje tvog ružnog muža iz birtije. Hvala, ne bih. Ne za ovog života jer toliko bogu valjda nisam skrivila da me tako kazni. Život je kazna kako god da okreneš.

Možeš samo odabrati hoćeš li biti ovca ili outsider.

 

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima