Jesmo li uopće slobodni?

82
Jesmo li uopće slobodni?
Jesmo li uopće slobodni?

Sloboda, odnosno sputanost, česte su teme na koje umjetnici reagiraju svojim djelima. Rekla bih, zapravo, da je to vječna tema koja, nažalost, ne nailazi na promjenu već, naprotiv, ostaje trajno aktualna. Mijenjaju se okolnosti, društva, politike, ali čovjek, onaj prosječni i onaj većinski uvijek ostaje prikraćen slobode, uvijek sputan. “Panem et circenses” (kruha i igara) stara je poslovica i odgovor kako smiriti eventualnu pobunu masa i otupiti osvještenost o smanjenoj slobodi i sputanom životu. Ta, dakle, duboko humana tema nesagledivog razrješenja, zaokuplja i mladu umjetnicu Doroteu Budić.

Likovnim jezikom simbola ona postavlja problem, kojem ne daje odgovor, tek postavlja mnoštvo pitanja. Jer konkretno ruka je ta koja radi, stvara, ruka je izvor imanja i duhovna alatka. Rukama se komunicira, rukama grli… Stavljene u krletku, ili još gore u okove postaju simbol sužanstva. Ako ničem drugom, ljudi robuju bankarskim sužanstvom, jer ništa nije vrednovano stvarno, već je svaki rad tako podcjenjen da se i za najmanji “luksuz” traži kredit. Traži ga se i za golu egzistenciju, (kuću, stan, školovanje) te gotovo svi redom ostaje bankarski kreditni robovi, često do kraja života.

Male tek rođene ručice živahno se vrpolje na skulpturama Dorotee Budić. A one su simbol druge vrste ovisnosti o roditeljima, starateljima, donatorima. Spomenik ruci Dorotee Budić stoji poput kakve monstrance (pokaznice). Kao da u sebi krije moć, koja nije dostupna, može se osloboditi tek kao vjera ili nada.

Drugi motiv koji koristi u svom simboličnom govoru Dorotea Budić su usne. Određene za ljubavni šapat i poljubac, za vrelo života, ovdje su prikazane i kao izvor riječi. Mnoge su riječi lažne i beskorisne, ali u povijesti čovječanstva mogu postati opasne i štetne. Iz usta potiče mržnja, netolerancija, svađa, iz usta nadolazi neprijateljstvo i netrpeljivost, iz usta izlazi zlo. Umjetnica je usnama (ustima) dala dvostruki smisao. Usne koje ljube i usta koja lažu. Usta su simbol ozvučenih misli, ideja, smisla i besmisla.

Dva spomenuta simbola dovoljno su snažna da, umjetnica, oblikujući ih u raznim kontekstima, progovara angažirano. Ujedno karakterizira ljude, globalnu većinu, kao nesređena i bezpomoćna  bića,  izgubljena između dviju mogućnosti: kreativne i radne, stvaralačke i one razaračke, ubilačke, agresivne i nezasitne. Simbolima tjeskobe i nemoći umjetnica osvještava stanje stvari s porukom koja hoće promjenu u zdravo društvo i zdrave (slobodne) ljude. Vjerujemo zajedno s njom (možda naivno i utopijski) da se osvještavanjem može promjeniti paradigma. A, kaže se mijenjajući sebe mijenjamo svijet.

 

Branka Hlevnjak.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Branka Hlevnjak
Branka Hlevnjak – šezdesetosmašica, naivka, još uvijek vjeruje da mladi mogu popraviti Svijet i učiniti ga mirnim i ugodnim mjestom. Sanjari o Hrvatskoj kao zaštičenoj eko zoni Ujedinjene Europe. Na ulazu u Hrvatsku stranci bi  trebali plaćati dodatnu naljepnicu, a sav prihod išao bi u prilog Nacionalnih parkova i prirodnih rezervata. Hrvatsku vidi kao zemlju zdrave hrane, kvalitetnih uslužnih, kreativnih i znanstvenih djelatnosti: od zubara i liječnika, pa do umjetnika i brodara. Deviza za obilazak hrvatskih minijaturnih ljepota glasi: Rezervirano ZA PRIJATELJE! Reserved for Friends! Ili For Friends Only!