JESTE LI ZA JEBANJE?

1106
JESTE LI ZA JEBANJE?

Padne li vam ponekad na pamet da nekim ljudima oko vas fali dobrog seksa? Ne mislim jebanja, jer toga ima uvijek. Onog u glavu ima i previše. Mislim na onaj seks iz ljubavi, ili barem ljubavi koja traje onoliko koliko i taj seks. Dobro je to za hormone. Čovjek se nekako smiri. Lice mu se opusti. Ili njoj. Ona postaje ljepša. Prije će se nasmijati ili vas nasmijati ako je uživala ili uživao, nego ako se jebe površno, rijetko ili nikada. Ako ne ide na jogu ili se ne ispucava nekim žešćim treningom, vidi joj se na faci, ili njemu, da im fali dobrog seksa. Ma vidi se i ako vježbaju. Samo su, ako vježbaju, možda malo manje našpanani na svijet oko sebe. A možda taj libido vrišti još i više nego kad se trune pred nekim elektroaparatom? Zdrava seksualna želja pokazatelj je dobrog zdravlja, što nikako nije povezano s našim zdravstvenim sustavom. I on će vas izjebati. S dopunskim ili bez.

 

Zapravo sam htjela pisati o telekomunikacijama. Čini se da nije povezano, ali nakon što sam promislila o temi, definitivno ima puno dodirnih točaka. Telekomunikacije su moja još do kraja nesvršena priča o jebanju kojem se možda bliži kraj.

 

– Halo?

– Dobar dan! Ovdje Xyz. Zovem kako bih provjerila jeste li zadovoljni s vašom Internet vezom?

– Da…

– Mi bismo vam ponudili još bolju soluciju. Bežični Internet. To vam radi na principu mobilnog signala. I veza bi vam bila puno brža, a platili biste samo deset kuna više, mjesečno.

– Ali moj mobilni signal je užasan. Tu na selu ga malo ima, malo nema.

– Ma to vam zapravo nema veze sa signalom koji prima vaš mobitel! Možete uvijek uzeti tu opciju i isprobati je pa ako niste zadovoljni, vratiti nam uređaj u roku 15 dana.

 

Uzmem ja tako uređaj. Sudba htjede da se baš tih dana preselimo u centar Zagreba i zapravo mi je uređaj legao kao naručen. Nisam morala plaćati duplu tarifu za internet, nego sam ga lijepo ponijela sa sobom.

 

Ja bez interneta ne mogu. Ne samo zbog posla i prčkarija kojima si kratim vrijeme te zbog mjuze i virkanja u svijet. Meni je Internet užasno bitan jer sam u vezi na daljinu. Probali smo prekinuti više puta jer ni on ni ja ne volimo veze na daljinu i oboje smo pomalo temperamenti, ali nije nam pošlo za rukom. Ne damo se. Dođemo si kao dvoje najboljih prijatelja koji kad su fizički skupa imaju najdivniji seks koji možete zamisliti. Ne morate zamišljati. Dok nismo blizu, brbljamo već godinu i nešto o svemu i svačemu i bez telekomunikacija bismo teško opstali.

 

Nakon što se moj stan u centru počeo gadno pljesniviti, došao je moj princ sa svojim sinom tinejdžerom i iznio nas dvije princeze iz stana te nas vratio na selo. I aparatić za Internet je otišao s nama. Lijeni patuljci koji su na selu okretali pedale da bi taj aparat radio i lovio bajtove pokazali su da imaju neobičan smisao za humor i trganje živaca. Ubrzo je došlo ljeto pa nismo više bile toliko na selu. Više smo bili svi zajedno ili na moru pa nisam previše razmišljala o patuljcima. Kako se ljeto bližilo kraju, nazvala sam teleoperatera i požalila se. Znala sam da imam ugovor na dvije godine, a nije prošla niti jedna cijela, no odlučila sam pokušati. Nakon dva razgovora s dvoje ljudi u dva različita termina, zaključeno je da u mom kraju uopće ne postoji 3G signal, a kamoli 4G i da mogu raskinuti ugovor te prijeći na paricu bez penala. Za taj sam zahtjev zamoljena otići u najbliži centar službe za korisnike.

 

U centru za korisnike naišla sam na modernog Robina Hooda. Rekao mi je da može sa mnom razgovarati kao s klijenticom ili kao s prijateljicom, no bira mi dati prijateljski savjet. Rekao mi da ja uopće ne moram ostati kod njih, jer mi nisu bili u stanju pružiti ugovorenu uslugu te da mogu ili tražiti drugog teleoperatera ili napisati zamolbu da mi se kao dugogodišnjoj korisnici ponudi najpovoljnija opcija. Naime, on mi može samo sklopiti ugovor kao novom klijentu, a to definitivno nije niti povoljno niti je korektno obzirom da sam stara mušterija. Barem ne na rok od naredne dvije godine.

 

Onda je započelo jebanje s teleoperaterom. Sa svih strana. Dana 11. kolovoza 2018. napisala sam im pritužbu slijedećeg sadržaja:

 

Poštovani,

obzirom da mi je ponuđen „aparatić“ za broj 01XXXXXX, a niste bili u mogućnosti ispuniti tehničke uvjete brzine interneta, dozvolili ste mi raskid ugovora bez penala (HAKOM: “ako operator istu ne može povećati imate pravo na raskid pretplatničkog ugovora bez naknade”) . No isto tako me želite vezati za vas ugovornom obvezom za novu uslugu preko parice na nove 2 godine. Koliko sam upoznata sa svojim pravima, imam prvo na raskid ugovora bez naknade i to je to. A što ću dalje ovisi o ponudama koje se nude. Naravno, rado ću razmotriti i vašu. 

 

Na primjer, XXO mi nudi internet za 149 kuna mjesečno s PDVom, BEZ ugovorne obaveze. 

 

Nudite li vi neku bolju opciju?

 

Srdačan pozdrav, J

 

 

Nakon nekoliko tjedana uslijedio je telefonski poziv. Ponuđena mi je opcija koja je jeftinija od konkurencije, a uključuje i fiksnu liniju. U tom razgovoru upitala sam mogu li barem tri mjeseca dobiti besplatnu liniju obzirom da uredno plaćam račune već skoro pet mjeseci za nešto što ne radi. Dobivam novi broj telefona koji zovem i ponavljam se kao papiga. Nakon saslušanja, dobivam autorizaciju da sam se kvalificirala za dobivanje još jednog broja telefona na koji opet ponavljam sve što sam rekla i prošla dva puta. Dobivam autorizaciju da imam pravo da službenik napiše zamolbu u moje ime i da ju proslijedi dalje. Nakon desetak dana javljeno mi je da je zahtjev odobren. I da samo treba čekati oko tri tjedna da se parica ponovno aktivira.

 

Strpljivo sam čekala skoro mjesec dana. Pokušala sam telefonski dobiti informaciju, a onda mi je rečeno da samo jedna osoba zna što je s mojim slučajem i da zovem dotičnog. Dotični je bio u drugoj smjeni, zatim na pauzi, a svaki put mi je rečeno da mu je ostavljena poruka i da će me zvati u najkraćem mogućem roku. Kako se to nije događalo, 21. rujna 2018. sam se ponovno obratila pismenim putem.

 

Poštovani,
već danima pokušavam dobiti izvjesnog Dotičnog na broj 0800XXXXXX i uvijek mi bude obećano da će se prioritetno javiti no ništa. Navodno jedino on ima informaciju o tome kad ćete moj broj (01XXXXXX) prebaciti s „aparatića“ na paricu. Još koji dan i bit će mjesec dana od odobrenja zahtjeva i opet nikakva informacija. A ja i dalje plaćam uslugu za „aparatić“ koja NE radi. Kad mogu očekivati novi ruter i spajanje na paricu?
Unaprijed hvala, J

 

 

Ubrzo se netko javio i uz velike isprike mi izjavio da su imali krivo upisan moj kućni broj, odnosno adresu i da zbog toga zahtjev nije mogao ići dalje. No sad je to ispravljeno i riješit će se u najkraćem mogućem roku.

 

  1. rujna 2018. stiže i odgovor na moje pisamce.

 

Poštovana gospođo Andres,

hvala na poslanom e-mailu.

Provjerom je utvrđeno kako je Vaš zahtjev za promjenu infrastrukture s „aparatića“ na fiksnu uslugu preko postojeće linije zaprimljen, te isti u obradi nadležnog odjela.
Prema zadnjih informacijama potvrđujemo kako je dana 26.09. zatražena aktivacija parice na Vašoj adresi kako bismo mogli izvršiti traženu promjenu.
Žao nam je što se situacija odužila, te ukoliko je došlo do neugodnosti s obzirom na navedeno.
Vjerujem da će se zahtjev izvršiti u najkraćem mogućem roku, o ćemu ćete biti povratno obaviješteni.

Tu smo ako budete imali kakvih pitanja. 

Srdačno Vas pozdravljam,

 

Kako 26.9.2018.?! Očito se zbog kućnog broja zagubio moj zahtjev od kraja kolovoza. Neki glas iznutra reče mi da napišem novo pismo. Patuljci su se potrudili pokrenuti pedale i pismo sljedećeg sadržaja uspješno je napustilo moj pretinac odlazne pošte.

 

Poštovani,

zahtjev za paricu sam zatražila još krajem kolovoza. Nevjerojatno mi je da ste imali krivo zaveden kućni broj obzirom da sam već bila kod vas spojena na paricu i to više od 2 godine. Obzirom da i dalje plaćam punu cijenu računa za „aparatić“ koji već 6 mjeseci uredno plaćam, a ne radi uopće kako treba (često uopće ne radi, a promet po istom možete i sami lako provjeriti), smatram da bi bilo u redu da korigirate račun za ovaj mjesec čekanja. Također i za sav preostali period do uključenja parice.
Unaprijed hvala, J

 

Nakon toga slijedi show. Stiže mi ugovor. Konačno! S krivim kućnim brojem. S krivim podacima o pretplatniku (što bih u ovom slučaju bila ja). Znači, ne pišu moji podaci s osobne nego kriva adresa na kojoj se traži usluga. A i mjesto gdje se ugovara usluga bilo je skroz krivo napisano. Nije samo kućni broj bio netočan nego su ga stavili uz ime mjesta, a ime ulice naveli su kao mjesto. Plačem. Od nevjerice i smijeha. Fotkam osobnu i šaljem im točne podatke, moleći da isprave krivo napisane podatke u ugovoru. Dobivam odgovor da sam mail poslala s e-mail adrese koja nije u sustavu te da isto pošaljem s adrese koju će sustav prepoznati. Ok, prosljeđujem. I smiješno mi je. Bio je već 1. listopad.

 

Ja i moj dragi čuli bismo se preko fiksnog telefona, jer je jedino on funkcionirao u 98% slučajeva. Ali kad imate aparatić, s patuljcima ili bez, dok pričate na fiksni, Internet veza toliko pada na brzini (brzi Internet  je u mom slučaju bio oksimoron) da mi je bilo isto kao da je uopće nisam ni imala. Maštovito sam zamišljala da se tada patuljci bacaju na grupni seks pa više ne mogu vrtjeti pedale.

 

Jebem se i dok ovo pišem, ali važno mi je podijeliti priču. Znam da ih ima more, ali možda ipak ima netko tko misli da treba igrati po pravilima „jačeg“. Ne mora. To bi se zvalo silovanje.

 

Odobreno mi je da ne moram plaćati telefonsku i Internet uslugu do uključenja parice. A onda, 6. listopada 2018. dobivam SMS poruku u kojoj me radosno obavještavaju da će 12. listopada 2018. doći tehničari s ruterom i spojiti me na net u zidu. I da će mi se netko javiti barem dvadeset i četiri radna sata ranije kako bi provjerili jesam li kući. Večer prije sudbonosnog datuma zovem ja opet službu za korisnike s pitanjem kad netko misli doći.

 

– Ah, mi to ne znamo.

– Zar nemate neki kontakt broj na koji se to može provjeriti?

– Ne. Morate čekati. Netko će se javiti.

 

Čekala sam do 15. listopada 2018. Došao je ruter, no na žalost, veza nije bila u funkciji. Obećali su mi da će proraditi idući dan. Ništa.

 

Zvala sam još mali milijun puta. Tek krajem studenog (da, ruter je stigao u listopadu, a ja pišem o studenom), jedan je službenik poslao alarmantnu obavijest nadležnima, no kako je bio petak, rekao mi je da ću biti kontaktirana u ponedjeljak. Naravno da me nitko nije zvao. U utorak, 20. studenog 2018. zazvonio mi je mobitel. Čovjek mi je rekao da bi mi donio ruter i spojio me na paricu. Govorim mu da ja već imam ruter i da mi dva ne trebaju. Sav zbunjen, upitao me može li doći pogledati. Pogledao je. Ništa mu nije bilo jasno. Otišao je do stupa i vidio da je linija otkopčana. Telefonom mu nitko nije želio reći gdje ju treba ukopčati. Trebao je pismeni nalog.

22. studenog 2018. na mom je ruteru, koji je već mjesec dana bio bez veze ukopčan u zid, zasjala lampica za wifi. Konačno je proradilo! Možda i nisam bila baš toliko oduševljena, jer sam ipak brusila strpljenje od kraja kolovoza pa je tu bilo prisutno i podosta nevjerice. Bila sam jednostavno sretna. Konačno! Svoju wifi mrežu nazvala sam RADOST.

 

U nekom od tisuću razgovora sa službom za korisnike rečeno mi je da aparatić mogu vratiti u najbliži centar tog operatera. Spakirala sam ga i odnijela odmah dan nakon uključenja veze da ga se zauvijek riješim. Čekala sam jedno pola sata na red, da bih saznala da oni to ne mogu primiti. A i da im ne rezultira da ja imam vezu koja radi pa stoga aparatić i nema smisla vraćati. Čovjek je rekao da će on upisati da se obavezno provjeri radi li veza i neka ja odnesem aparatić sa sobom. Koje suludo potrošeno vrijeme!

 

Internet radi. Telefon isto tako. Jedino što imam neki skroz šašavi broj kojeg ni sama ne znam. Barem me ne zovu telefonske prodaje i anketari. Gospoda službenici nas korisnika rekli su mi da kad mi linija službeno proradi, da će onda moj broj prebaciti s aparatića na paricu. Danas je 8. prosinac 2018. Još uvijek imam onaj šašavi broj. Moji starci me zovu na njega jer su vidjeli na slušalici broj s kojeg sam ih zvala. Tata mi je rekao da se i on rješava aparatića za Internet, jer ni oni nisu zadovoljni. Njemu je rečeno da ga treba odnijeti u najbližu poštu te poslati o trošku teleoperatera na neku adresu. Nemam još živaca da ih opet zovem i slušam njihovu glazbu dok čekam da mi se netko javi, kad mi već radi Internet i mogu slušati što ja želim.

 

E da, stigao mi je račun za studeni koji iznosi 25,00 kuna. Zbog čega, ako mi je usluga naredna tri mjeseca besplatna? Uskoro ću morati nazvati taj čarobni broj seks linije teleoperatera pa možda saznam.

 

Kaj to nije jebanje? Indiferentno, bez ljubavi, nedosljedno, zbunjujuće. Ima ljudi kojima paše. Meni ne.

 

Biranje teleoperatera slično je odabiru (seksualnog) partnera preko Tindera. Na prvi pogled se izbor možda učini skroz ok. Obećaje. A onda se neko vrijeme natežete, možda i izjebete i onda možda s gorčinom, možda s tihom sjetom, idete dalje.

 

Zaljubiti se barem na tren, ili u nekog tko je daleko, doživjeti orgazam kakav svi zaslužujemo, povlastica je zaista rijetkih sretnika.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Jasna Jelena Andres
Majka, dramski pisac, scenarist, dizajnerica cipela. Zagrebačkom titulom Akademski dramaturg, iako sam zapravo diplomirala kazališnu i filmsku umjetnost u Rimu. Završila sam i srednju obućarsku školu u Vukovaru, no to je manje bitno. Nekoć filmski kritičar te gonič robova i dio velikog mozga na filmskim i televizijskom snimanjima. Nešto sam i režirala. Bijah pjesnikinja, a danas samo rimujem djeci kad ih treba nasmijati. U potrazi za izdavačem svoje zbirke kratkih priča koje još nisam poslala ni jednom od spomenutih za kojima tragam. Držim svijet na oku.