Kako pokrenuti vlastiti biznis, u procesu bankrotirati i izgubiti sve živce, ali ne i trajno poludjeti

777
Kako pokrenuti vlastiti biznis, u procesu bankrotirati i izgubiti sve živce, ali ne i trajno poludjeti

Odgovor na rečenicu iz naslova glasi: NE ZNAM. Tj. znam kako bankrotirati i izgubiti sve živce, a jesam li u procesu trajno poludjela, to nisam sigurna. Sigurna sam da će ovo biti text s puno psovanja. Jebat ću mater svima pa tako i vama i Isusu iako ni vi ni On niste krivi. Krivi ste ako radite u državnoj službi i ako ste jedna osoba koja mi je, jer ne zna raditi svoj posao, dala hrpu krivih informacija koje su me koštale i živaca i novaca. Lako za živce, tu su bakine tablete za smirenje, ali novci ne rastu na drvetu pored mog prozora.

Kao prvo i osnovno, na samozapošljavanje i novac od države zaboravite odmah osim ako ne pokrećete neki izmišljeni biznis tipa savjetovanje za drkanje kurca, posao koji nemate namjeru raditi nego samo želite dići pare kako biste si kupili kompjuter koji vam ne treba jer nemate namjeru na njemu raditi Jurassic Park 8. Ako pak, kao ja, pokrećete posao koji stvarno namjeravate raditi i u kojem ovisite o državnim službama tipa služba koja će vam provjeravati minimalne tehničke uvjete koje iz prve nećete dobiti, zaboravite na to jer pare ćete dobiti, ali nećete stići ispoštovati rokove jer u ovoj državi svaka dozvola se čeka mjesec dana ako imate jako puno sreće i bit ćete brutalno izbačeni s burze. Avanturu s burzom rada ću u ovom textu preskočiti jer će mi se dići tlak, ali dovoljno je da znate da me ta avantura koštala više novaca nego što bi bilo uključeno da sam sama pokretala biznis bez njih.

Evo, skoro da sam pokrenula biznis, ali nisam jer mi ne radi internet pa ne mogu početi nego ovisim o tehničarima teleoperatera. Hoću li početi sutra ili za tjedan dana ili nikada, ne znam. Tako da vam mogu reći da je naslov lažan jer ja ne znam kako pokrenuti vlastiti biznis pošto ga pokrećem skoro godinu dana i nikako da krene. Riječ je o fizičkom dućanu. Kažem fizičkom jer nisam webshop pošto mi to ne pada napamet jer za to mi treba dodatna dozvola, a moja namjera da nakon 10 mjeseci čekanja kojekakvih nužnih dozvola čekam i platim još jednu je među manjima u svijetu.

Dakle, odlučila ja negdje lani u ovo vrijeme otvoriti dućan s alternativnom odjećom jer toga u Zagrebu nema, a i poluzabavno je. Mislim… Nije zabavno nego mi je novinarstvo dosadilo i pisanje textova za 5 kuna me počelo dirati u samu srž debelog crijeva i od natezanja za pare za textove kojih me sram jer sam morala poštovati glupe politike kojekakvih medija, od toga imam konstantni proljev i neću se time baviti više nikada, ne za ovog života. Novinarstvo mi se zgadilo za dva života i zato imam ovaj portal koji je moj i politika mu je takva da mogu na njemu pisati što hoću. Sad pišem ovo.

Prvo što ti treba za pokrenuti fizički dućan su novci, jako puno novaca, i živci. Nemaš ni jedno ni drugo, ali odlučiš spizditi ušteđevinu koju si čuvao za slučaj da dobiješ rak, rak koji ćeš sigurno dobiti jer nema osobe koja nije umrla od raka. Pričamo o jedno 50-60 tisuća kuna. Zaokružimo na 10 000 eura. Prvo odeš u neku ustanovu koju sam ja iz bijesa nazvala kurac za obrt, mislim da je to stvarnim imenom ured za gospodarstvo. Tamo te neka baba kojoj si kriv što si živ i što si uopće tamo došao krivo informira i kaže ti da obrt registriraš na svoju kućnu adresu, a onda ispadne da ne može tako nego da moraš na adresu lokala koji si rentao za velike pare iako je u demoliranom stanju. Registriraš paušalni obrt zato što te lanjski švaler koji je otvorio j.d.o.o. informirao o tome da se s firmom dođe u osobni bankrot i ne želiš ponoviti njegovu grešku. Dakle, moraš prvo, jer si krivo informiran, platiti registraciju obrta na svoju kućnu adresu, a onda još jednom jer te državni službenik kojem je to posao nije znao informirati, još na drugu adresu i to opet platiti.

Moraš naći prostor za svoj biznis. Hodočastiš po kojekakvim rupama koje koštaju svetog Petra kajgana iliti po soma eura, a liče na šupak i nemaju poda, ni struje ni zida nego cigle po zidovima. Minimalne tehničke uvjete nećeš dobiti ni kad uložiš potrebnih 50 000 eura u taj kurac, a nisi toliko psihički bolestan da ulažeš tolike pare u tuđi prostor za biznis koji možda propadne brže od Titanica i ljepote Leonarda DiCaprija.

Nakon hodočašća po svim uličnim lokalima, odlučiš za iste pare unajmiti prostor u shopping centru koji isto liči na demoliranu apoteku iz ’70ih, ali barem ima struju i pod. Zaboravila sam naglasiti da ovaj text nije informativnog karaktera jer iz njega nećete naučiti ništa osim da vas nitko neće znati točno informirati, ali će vam zato svatko znati naplatiti kaznu i stalno ćete biti nešto krivi i konstantno – ne svojom krivnjom – neinformirani. Dovoljno je da vam kažem da sam više točnih informacija o pokretanju biznisa dobila od ljudi s ceste i prodavača u supermarketima nego od državnih službenika kojima je jedini posao da vas o tome informiraju.

”Ja vam to ne znam” – je krilatica osoblja u kurcu za obrt. Znaju naplatit, ali ne znaju reć točnu informaciju. Svaki put kad odete u kurac za obrt, ostat ćete bez parsto kuna jer se svaki papir plaća i uvijek će vam faliti još jedan papir i tako nekih cca godinu dana ili dulje. Meni je da skupim sve papire trebalo samo 10 mjeseci i u kurcu za obrt su mi rekli da šta se ja uzrujavam jer meni ide brže nego drugim ljudima.

Dok skupljate sve jebene papire, morate uređivati prostor za poslovanje. Najbolje da, kao ja, unajmite sve svoje švalere nek maljaju zid, lakiraju pod i zabijaju čavle. Ako nemate švalere, najebali ste. Evo, ja trenutno imam nula švalera i nema mi tko zabiti čavao na teško dostupnom mjestu. Inače, da se pohvalim, uz trgovinu ne trebate imati WC, vlastiti WC, ali ja ga imam i potrgan je i to jako potrgan tipa treba rušiti cijelu vertikalu. Zašto se time hvalim? Zato što nije protuzakonito nemati WC, ali je protuzakonito imati potrgan. Naravno, bila sam krivo informirana pa sam kupila najskuplju boju za zid, ali kog boli kurac i onako sam u osobnom bankrotu s bojom ili bez nje. Inače, kad ste žena kao ja, žena bez muža i pouzdanog švalera, svi vas u procesu pokretanja biznisa tretiraju ko kurac i pokušavaju vas više ili manje uspješno prevariti za pare.

Treba vam fiskalna blagajna oko čega ćete se najebati čak i ako vam ju sređuje švalerov frend preko veze. Čeka se neka kurčeva dozvola za to. Za to vrijeme vam ističu drugi rokovi za papire koje ne možete dobiti ako niste fiskalizirani i tako u krug. Uvijek nešto čekaš što je nužno za nešto drugo, i onda ti istekne rok pa ajmo ponovno, ponovno platiti i tako par puta, a državne službe kojima je posao to srediti se to ništa ne tiče. Nagovorili me na prijenosnu blagajnu koja je bežična, ali sam na dan otvorenja trgovine saznala da nema bežični internet što je logično – bežična blagajna koja nema bežični internet. Crkao je modem. Došao neki čovjek po stari modem i iščupao mi sve žice i odnio ih i sto posto sam sigurna da ih je iščupao previše jer sumnjivo mi je da nemam baš nijednu žicu. Ali nemam švalera koji će to provjeriti. Saznat ću da nemam dovoljno žica kad mi jednom u budućnosti donesu novi modem.

Inače, za vrijeme pokretanja biznisa i skupljanja skupo plaćenih papira ćete odustati minimalno sedam puta, a minimalno 12 zaboraviti što uopće pokrećete. Oni labilniji će spoznati Boga, a oni drugi će se samo propiti. Već ćete svima oko sebe biti smiješni jer nikako da krenete raditi, ali onaj tko nije prolazio kroz isti proces to ne može razumjeti pa nemojte ni pokušati objašnjavati jer ćete samo zvučati kao da ste vi ludi, kao što sada zvučim ja. Kad odete u poreznu, našetat ćete se simo i tamo jer neće znati jeste li vi Centar ili Medveščak. Barem za mene nisu znali. Jer na Internetu to ne piše. Ni nigdje. Nakon šest vožnji simo tamo sam saznala da sam Medveščak i da me od Centra dijeli četiri metra. No to je najmanji problem. Biti ćete u groznom psihičkom stanju. Nećete spavati noćima i počet ćete pušiti iako ste do sada bili zakleti nepušač. U rijetkim trenutcima kad zaspite uz smrtonosnu kombinaciju alkohola i tableta sa spavanje kakva je ubila Heatha Ledgera i koju ste si sami složili, sanjat ćete papirlogiju i računati veleprodajnu i maloprodajnu cijenu. Probudit ćete se umorniji nego ikad jer toliko matematike niste izračunali za cijelog školovanja.

U nekom trenutku, nakon što ste uložili pare i preuredili prostor, vlasnik prostora će se obavezno sjetiti da vas želi izbaciti iz njega jer njegov rođak želi tamo imati trgovinu veganskom hranom. Nakon pičkaranja i prijetnji sudom ostat ćete ipak u prostoru.

Falit će vam jebeni papir. Trebat će vam dozvola za poslovanje u užoj jezgri grada Zagreba i kad je platite i dobijete, doći će vam neki kurac procjenjivati jeste li svojim uređenjem narušili izgled uže jezgre grada Zagreba pa ćete se posvađati na pička materina jer kako, kojim kurcem se to mjeri i određuje iliti čijim točno smislom za lijepo? Sve ćete srediti na kraju, ali nakon puno tabli Xanaxa popijenih i sedam odustajanja od biznisa.

U nekom trenutku naći ćete se kako plačete u sobi punoj robe koju ste uvezli i koju namjeravate baciti kroz prozor jer vam je vaš još uvijek nepostojeći biznis prisjeo. U nekom trenutku tu ćete robu dijeliti bez kriterija prijateljima, poznanicima, čak i nepoznatim ljudima što ne smijete jer svaki manjak uvezene robe morate pravdati s čime ćete se najebati gore nego Leonardo DiCaprio u The Revenantu u borbi s medvjedom. Ljudi će vam govoriti da ste hrabri, govorit će vam da ste budala, govorit će da ćete propasti. Odustat ćete. Krenut ćete opet. Pa otkazati prostor, pa ga opet rentati. Pa razbiti nešto. Poderati papire jer vi to zapravo više ne želite jer vam je prisjelo. Pa platiti nove. Slušat ćete Lanu Del Rey i plakati: I want money! Power! Glory! Popizdit ćete na sve čovjeku zamislive načine i na kraju ćete, potpuno izmoždeni, dobiti zadnji papir i dozvolu za početak rada. I onda će vam crknuti internet, a vaša bežična blagajna ne radi na bežični internet.

O tome kako postati uvoznik za strane brendove neću niti počinjati. Ja sam uvoznik za tri, tj. za dva jer s trećim sam se posvađala na crkni u vatri jer su me pokušali prevariti za dvadeset pari cipela.

I, što na kraju imam? Osim što pare i internet nemam.

Zahvaljujući pokretanju biznisa pušim tri kutije cigareta dnevno i imam novu prijateljicu svoju računovotkinju koja je, kako bi Srbi rekli, mnogo kul.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima