Moje pjesme i moji jebeni snovi o debelim ljudima ili o tome kako konobari ne peru čaše

239

Jutros sam opet ispijao tu prokletu kavu s njom. S nama je bila i moja glupa sestra. Vratila se iz Londona gdje studira jebeni modni dizajn pa mora i njoj ispričati 1000 jebenih detalja. Wow. Isn’t she cool?
Šatro.

Toliko o vječnom pitanju vole li roditelji svu svoju djecu jednako. Odgovor glasi: NARAVNO DA NE. Like I care!?

Dok su one klepetale ja sam fokusirao čašu vode na stolu i razmišljao o jebenoj, istinski degutantnoj i duboko potresnoj činjenici da konobari čaše temeljito ne peru. Pitaj onog koji ne postoji (Boga, dakle) – ili postoji? Nevermind, tko je sve pio iz tih, tek mlakom vodom ispranih čaša? Jebote, ljudi su zapravo jako otporne životinje. Svaki jebeni dan ločemo iz neopranih čaša i tek u prosjeku jednom u dvije godine dobijemo trovanje želuca, a samo jednom u životu, ako fakat imamo sreće, zbog istog završimo u zaraznoj bolnici.
Teoretski, možemo se i lizati sa svim ljudima na jebenoj cesti jer upravo to i radimo preko posrednika – zmazanih čaša! Pozitivno je jedino to što te jebeno otporne životinje – ljudi – nemaju savršen vid pa ne vide te prave životinje i bakcile koji gmižu i ludo se zabavljaju na našim čašama Coca Cole, vode ili nečeg trećeg. Mislim da bi najbolja maketa (ili što već, kužite na kaj mislim) uvećanog stanja u čašama bila žabokrečina. Da, s punoglavcima, gujama i svom ostalom ljigavom ekipom. Vidim izraz gnušanja na vašim glupim, ispodprosječnim licima. Ne trudim se biti degutantan, samo sam realan. Možda čak i umanjujem ozbiljnost situacije. Brijem da bi se mikroskopi trebali prodavati po samoposluživanjima po promotivnim cijenama od nekih dvjestotinjak kuna. Tada bi broj debelih ljudi drastično pao jer kad bi ljudi svakodnevno stavljali hranu pod mikroskop, brijem da nitko više ništa nebi jeo. Tako bi, uostalom, bilo i najbolje. I onako je way too much debelih iliti pretilih, popularno GOJAZNIH ljudi. Inače, morao bih naglasiti da sam protivnik bilo kakavih čudesnih napitaka za mršavljenje. Čvrsto vjerujem da je ogledalo, tj. odraz stvora u njemu jedini pravi poticaj i tako i uzročnik mršavljenja. Ipak, ovo sve što sam rekao, o bakterijama i debljini, obično je skretanje s teme. U biti sam želio reći da sam promatrao lika u bircu. Svaki dan dolazi. Onako primitivno kvazimoderno isfuran, s enrikeiglesias kapicom i primitivnom bradicom, a ima ravnu glavu odostraga kao pravi vukojebinski domorodac.

Skužio sam da je on prijatelj (partner) od konobarove sestre. No comment i nebi se štel mešati. Anxway, tip uvijek sjedi na visokim stolcima i lista časopise. Moram naglasiti da sam također saznao da je iz Njemačke, ali JA ZNAM da je on zapravo Bosanac. Po ravnoj glavi i još nekim detaljima iako nema bijele čarape. Zovem ga BosanskiNijemac ili NjemačkiBosanac. Nemrem se odlučiti.

Da, on stalno lista neke časopise što je dokaz da ih ne kupuje što je stvarno u redu jer tamo se nema što pročitati osim da Vesna Škare Ožbolt ima novu frizuru ili da je netko ispao iz Big Brothera, ako se taj nizak način zabave za primitivce još uvijek prikazuje. Ono što je bitno je to da kad ravnoglavi lista časopise na svojoj poziciji na visokom stolcu, on pažljivo promatra dal ga netko gleda i kad skuži da ga ja npr. gledam, počne micati usnama kao da čita kao dokaz da on zna čitati. BORI SE SA SLOVIMA, MIČE USNAMA DOK SRIČE!
Danas mu je zazvonio mobitel pa je vodio neki jebeno važan hm hm poslovni razgovor – na kraju se zaderao: TO JE KATEGORIČKI IMPERATIV!

Ma šta ti seljačino znaš šta je kateforički imperativ?? Kad Immanuel Kant čuje da takva seljačina upotrebljava njegove termine,, izaći će iz groba i onesvijestiti tu seljačinu šakom, a onda se ubiti jer od strave mu ništa drugo neće preostati.

Za one koji ne znaju, a vjerujem da je takvih mnogo, Kant je govorio da je kategorički imperativ zvjezdano nebo nad njim i moralni zakon u njemu.

Također, u sustavnom proučavanju Kaznenog zakona Republike Hrvatske, u literaturi sam naišao na činjenicu da je Immanuel Kant taj svoj pojam kasnije proširio i na KAZNU. I tako danas kategorički imperativ JA vidim u kolektivnom samoubojstvu ljudi iz raznih pseudo intelektualnih krugova (s naglaskom na pojedince iz prosvjete), koji truju naš duh, naše društvo i našu izgubljenu mladost… Neka to bude njihova kazna… Uostalom, nije li tako najpravednije?

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Vibor Kaos
Izgubljen u tvom svijetu, prosječni čovječe.