Monografija Zbirke Jozo Kljaković

40
Jozo Kljaković, Solin, 10. ožujka 1889. - Zagreb, 1. listopada 1969.

Dugogodišnja voditeljica Memorijalne zbirke Jozo Kljaković na Rokovom perivoju u Zagrebu Željka Zdelar napisala je monografiju o Zbirci, od njezinog nastajanja 1973. do danas.

Uspoređujući inventarske knjige od donacije 1968. kojom je Jozo Kljaković darovao Gradu Zagrebu kuću sa svime što je ona tada sadržavala, pa kroz promjene koje je Zbirka prolazila sa sadašnjim stanjem, ispada da je odnos „uvaženih“ institucija prema baštini i donacijama neodgovoran. Kao da je na ovim prostorima dobro razrađena formula potkradanja: prvo raseli (premjesti) sve stvari, a onda je lakše „pogubiti“ ih selidbama.

Naime, Željka Zdelar piše da su Galerije grada Zagreba dobivši 1973. Zbirku (zajedno s kućom) na upravljanje, Zbirku odmah premjestile u Atelijer Meštrović, a ovdje uspostavile Zbirku Benko Horvat i dio svojih kanecelarija. Za kršenje darovnog ugovora nitko nije mario, a niti za nestanak značajnih radova iz Zbirke. Godine 1983. vođenje Zbirke preuzima Centar za likovni odgoj grada Zagreba, koji se useljava u prizemni prošireni dio kuće, iako bi svakom laiku bilo logičnije da je Zbirka iznajmila prostor Centru za likovni odgoj, a ne da joj podstanar bude nadležan. Tijekom društvenih promjena 1992. na Memorijalnu zbirku Kljaković počinje se drugačije gledati, a 2002.-2004., piše Zdelar, započeo je postupak utvrđivanja svojstva kulturnog dobra Memorijalne zbirke Jozo Kljaković. Da ovaj prikaz ne ispadne samo kao crna kronika, valja reći da je monografija na 235 stranica opremljena brojnim reprodukcijama i najnovijim popisom sveukupnog inventara. U danima kada se obilježava rođendan Joze Kljakovića, lijepo opremljena Zbirka oživi dalmatinskom glazbom, a stručnjaci se redaju u valorizaciji opusa Joze Kljakovića, o čijem se djelu ima što govoriti. Slike, crteži, ilustracije, fotografije (negativi i matrice) vrijednosti su nastale u posljednjoj fazi rada Joze Kljakovića.

Važan segment za povijest hrvatske ilustracije predstavljaju radovi Joze Kljakovića koji vrlo vješto, sugestivno i reprezentativno prenosi duh bečke secesije na ove prostore. Jozo Kljaković jedan je od naših najvećih modernih majstora crkvenih fresaka. U slikarskom dijelu Zdelar ističe „Portret oca“ iz 1936. i „omagojeve strijelce“ iz 1942., kao djela, kojima u najmanju ruku treba „hodočasno“ dolaziti. Ova vrijedna Memorijalna zbirka potvrđuje veliko i značajno ime hrvatske povijesti umjetnosti.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Branka Hlevnjak
Branka Hlevnjak – šezdesetosmašica, naivka, još uvijek vjeruje da mladi mogu popraviti Svijet i učiniti ga mirnim i ugodnim mjestom. Sanjari o Hrvatskoj kao zaštičenoj eko zoni Ujedinjene Europe. Na ulazu u Hrvatsku stranci bi  trebali plaćati dodatnu naljepnicu, a sav prihod išao bi u prilog Nacionalnih parkova i prirodnih rezervata. Hrvatsku vidi kao zemlju zdrave hrane, kvalitetnih uslužnih, kreativnih i znanstvenih djelatnosti: od zubara i liječnika, pa do umjetnika i brodara. Deviza za obilazak hrvatskih minijaturnih ljepota glasi: Rezervirano ZA PRIJATELJE! Reserved for Friends! Ili For Friends Only!