Kad mi je mlada teta umirala od raka, moje školske prijateljice je samo zanimalo hoće li ona 100% umrijeti jer im je bilo bitno da umre pošto su pikirale na njenu skupu markiranu odjeću preko Fendi do Versace što si je ona kao arhitektica mogla priuštit, a one seljanke iz Sesvetskog kraljevca ili slične vukojebine su vjerovale da će to zapasti baš njih. Primjećujete li kako je sve pogrešno u gornjoj rečenici? Sve krivo. Nada je opasna stvar i za njih i za mene u ovom slučaju jer ja sam imala nadu da ona neće umrijeti, a one su imale nadu da će baš one naslijediti njene Fendi čizme od 4 soma kuna. Baš je to za blato jednog Sesvetskog kraljevstva kako pogrdno zovem takve vukojebine, za kćeri vlasnika koljačnice. Moja nada potonula je, baš kao i njihova. Ona se ugušila, umrla mučnom smrću, a ove su umrle od tuge što moraju po blatu napikavati u Morandi cipelama u koje i pripadaju. Sporne Fendi je možda dvaput obula njena sestra. Kraj priče.

Bacimo se na nešto puno banalnije od smrti, nešto površno, lejm, dječje i glupo poput ljubavnog života. Toliko sam se nadala i toliko plakala zbog kojekakvih tipova i uvijek na kraju dobila šamar jer ko me jebe. Bolje biti s nekom ružnijom i glupljom jer ta te sigurno nikada neće ostaviti, bravo frajeru. Onda dođe dio kad za frajera nada postane opasna stvar jer se ponada da ću mu ja biti tajna ljubavnica. LOLČina. Bila sam tajna ljubavnica jednom i tako je završilo da mi nije bilo žao kad je taj lik poginuo. Kurviš više, kurviš manje, svijet ostaje isti. Hvala, ne bih opet sve da me Chris Martin osobno na koljenima moli. Ili ćemo javno ili nećemo nikako. Nitko mene neće skrivati i nikome neću biti drugi odabir. Nikada. Ako sam ja, onda je tu nitko drugi. Ne donosi mi bakterije iz nečije pičke. To što se ti nadaš da ćeš to moći činiti, jebiga, pljusnut će te reality check u lice i vidjet ćeš da je tvoja nada doista bila opasna stvar za tebe i da nikoga, a ponajmanje mene, neće biti briga za tvoje suze.

Ljubav je za djecu i plačipičke. Ja sam je prerasla prošle godine. I nemam više nade jer nada je objektivno opasna stvar koja uništava živote. I onda, da se ne ponavljam, kad sve propadne, nikog nije briga za tvoje suze nego plačeš sama u mraku. I razbiješ kompjuter. Svi moji kompjuteri završili su tako da sam ih ja razbila namjerno zbog neke odvratne poruke koju nisam zaslužila, poruke od tipa kojem nikad ružnu riječ nisam rekla nego ga tretirala kao najzgodnijeg, najbogatijeg i najpametnijeg s naravno najvećim kurcem, a u biti je bio ispodprosječan, ja prema njemu miss svijeta, siromašan, ja prema njemu Bill Gates, priglup, ja prema njemu Einstein, a šta se kurca tiče bila bi velika sramota da sliku svoj malog slučajno uploada na Fejs Story. Što se, realno, lako može greškom desiti pa dakle oprez!

Kako kod bilo, kad god se nečemu nadaš to završi suprotno od očekivanog. I onda plačeš. Treba se jebeno prestati nadati i možda ćeš se češće nasmijati.

Ja jesam.

Otkad sam se prestala ičemu, a pogotovo ikome nadati prejebeno mi je u životu jer očekivanja su mi nula pa se ugodno iznenadim kad se nešto pozitivno desi. I definitivno manje plačem, osim kad mi trepavica upadne u oko.

 

 

 

 

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima