Čila Radić: Svoje nemire slikam i menstrualnom krvlju

488
Čila Radić: SVOJE NEMIRE SLIKAM I MENSTRUALNOM KRVLJU

Rođena Beograđanka Čila Radić je nova umjetnica koju ćete dodati na listu vaših najdražih umjetnika. Osim što fizički neodoljivo podsjeća na Yollandu Vi$$er iz grupe Die Antwoord, ljubiteljica pasa vješto prebacuje svoje fobije i svoje unutrašnje nemire na papir u obliku crteža.

Ljubav prema umjetnosti rodila se od trenutka kada je s nepune dvije godine počela škrabati po zidovima, papirima, knjigama, ukratko gdje god je to bilo moguće. U škrabotinama mlade umjetnice dominirale su princeze, iz toga razloga dan danas izbjegava crtanje muškarca.
Umjetnost u genima kreće od oca, koji je akademski slikar, a majka je socijalna radnica. Majka zbog posla nije puno vremena provodila s malom Čilom, a otac je većinu vremena bio posvećen svom stvaralaštvu. “Ja sam imala svoj štafelaj, svoje četkice, papire i olovke pa sam bila samim tim sam svoj učitelj. “- govori nam Čila koja se upustila u samouke vode u ranoj dobi.

Ako pitate umjetnike što misle o umjetničkim školama, u većini slučajeva odgovor će biti isti. Ograničavanje mašte i slobodnog izražavanja. “Umjetničke škole itekako ograničavaju umjetnika da prije svega sam pronađe svoj stil crtanja i smjer, zbog toga nikad nisam imala pravu ambiciju da budem školovani slikar.  Ja sam diplomirani grafički dizajner koji svoju struku izbjegava u širokom kutu. Nisam sebe zapravo nikad vidjela u tom okruženju ali sam sam upisala fakultet jer me druge struke u tom trenutku nisu zanimale.” – kaže Čila naglašavajući da nije tip osobe koja voli rad na računalu.

Promatrajući radove ne mogu ne primjetiti dašak Vincenta van Gogha, Salvadora Dalíja, Pabla Picassa, i velike Fride Kahlo, kao šećer na kraj posipano s velikom dozom dadaizma. Iako Čila negira. “Iskreno me ne inspirira ni jedan umjetnik, osim eventualno neki underground random outsider artist. Inspiraciju pronalazim u sebi samoj, u svojim unutrašnjim nemirima, sumnjama i fobijama, pošto ona je oko mene i u meni. Imala sam više faza stvaranja i svaka je posebna za mene, gledajući iz ove perspektive osjećam se kao da je crtež od prije 5 godina stvarala neka druga osoba. Ne smatram se dadaistom.” – govori mi Čila. Iako postoji sličnost između Čile i Fride. “Čista slučajnost. Inspiraciju nikad nisam tražila promatrajući tuđi rad. Odgovor na pitanje što sam htjela da kažem sa crtežom uglavnom nemam. To je nešto što „izlazi“ iz mene. ” – kaže Čila iako ju je psihoterapeutkinja par puta usporedila s Fridom.

Sebe svrstava u kategoriju samostalnog umjetnika, osobom koja je shvatila da je kreiranje web sajtova naporan i dosadan posao te se posvetila svojim strastima. Psima, fotografija, crtanje i slikarstvo. “Otkako znam za sebe moj spas je bijeg iz jedne stvarnosti u drugu – stvaranje svoje realnosti koja je nekima nejasna, daje im osjećaj nelagode, nekima je opet kontroverzna , a dobivala sam i komplimente da je inspirativna i zanimljiva.” – opisuje Čila kako njezina djela utječu na publiku. Publiku je najviše šokiralo kada je javno tijekom intervjua za Novosadsku televiziju izjavila da je od tehnika koristila i menstrualnu krv.

Osim menstrualne krvi, tehnike koje je koristila za slikanje su bile akrili, tempere, vodene bojice, nakon 20 godina istraživanja umjetnica Čila pronašla je sebe u mnoštvu kružića koji predstavljaju jednu priču. U posljednje 4 godine, za stvaranje svojih crteža koristi tuš i „ink pen“. Crteži su puni detalja, a detalji su važni.

Njezina umjetnost nju samu iznenađuje. “Nikad ne znam što će nastati na početku stvaranja sve do onog trenutka kad shvatim da nisam spavala nekoliko dana, preciznije do trenutka kad sam pri kraju ili u potpunosti gotova s formiranjem crteža.” – govori iskreno Čila.  Uglavnom crta žene,neki bi rekli da crta samu sebe, Čila se slaže s time.

Crteži su ugledali svjetlost dana kada ju je Goran Stojčetović, čovjek koji se zaslužan za postojanje pokreta, „Art Brut Serbia“ ;  pozvao da bude član grupe neafirmiranih umjetnika, te je s njima imala mnogo izložbi. Izdvojila bih i samostalne izložbe u Novom Sadu, Somboru i Beogradu,  kao i činjenicu da su njezini radovi proputovali veći dio svijeta na što je Čila izrazito ponosna. “Crtanje nije moj izvor prihoda, iako sam radila portrete pasa, dizajnirala interijer restorana u Rusiji i prodala velik broj svojih fobija na papiru ljudima koji su pronašli nešto zanimljivo u onome što radim.” govori mi Čila naglašavajući da je crtanje njezin hobi i ispušna terapija.

Nakon godinama lutanja s jedne tehnike na drugu, Čila je pronašla svoj stil, te na temelju takvih crteža planira samostalnu izložbu od skupljenih materijala. Mladim umjetnicima u usponu preporučuje da je talent samo 20% uspjeha, dok je trud 80%. Također im preporučuje da ne traže uzor u drugim umjetnicima već u samome sebi, spoznavajući samog sebe i svoj identitet kroz rad. Administratorica je stranice Anxiety Art,
koja okuplja mlade neafirmirane umjetnike koji vide spas u olovci i papiru, pa joj se možete pridružiti tamo.

Osim slikanja i crtanja bavi se i fotografijom, uglavnom koristeći lutke čiji je kolekcionar. Lutke fotografira u različitim izdanjima i situacijama. Također sastavlja svoje bizarne lutke.

Čila Radić: SVOJE NEMIRE SLIKAM I MENSTRUALNOM KRVLJU

Više Čilinih radova možete pratiti na stranici Chilas Art.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Andriana Filipović
Filmofilka koja je stalno frustrirana stvarima koje se događaju oko nje. Na sve imam mišljenje i komentar. Ponekad bovaristička individualka. Zaljubljenica u mentol cigarete, kišne dane, tople napitke i horor filmove.