NESANICA: Živjele prave tablete, čaj od lavande je za one koji nemaju problema

416
NESANICA: Živjele prave tablete, čaj od lavande je za one koji nemaju problema

”Bolje biti budan cijelu noć nego popiti tabletu” – rekao mi je frend jučer kad sam mu se požalila da ne mogu spavati. Posjedujem tablete od kojih je Heath Ledger umro, kod nas se zovu Cerson, a ekvivalent su četiri Sanvala. Popijem dvije i eksam dvije pive. Iako se doziraju po jedna, ali meni ne djeluju kao ni Sanval koji smatram smijurijom za malu djecu i babe od 80+. S dvije pive i dva Cersona ja spavam dva sata iako bih trebala pasti u komu, a ostatak noći se budim svakih 20 min-pola sata i popušim po dvije cigarete i onda opet 20 minuta i tako stalno.

Dovoljno je da vam kažem da meni Cerson bez pive ne djeluje. Ne djeluje ni ako pive popijem sporo, dakle ne mogu guštati nego ih moram na silu eksati. Samo da bih zaspala. I onda mi netko soli idejama o čaju od lavande. Ne nasmijavaj me. Imam ozbiljnih problema sa spavanjem, a imam i psa i obaveze i ne mogu crkavati u krevetu cijeli dan i biti pijana od umora. Tužna je istina da ja odspavam 10 sati u komadu jednom na mjesec ili rjeđe, a to je kad se napijem. Ne pripijem, nego baš napijem. To je tužno. Tužno je da ja kao žena od 33 godine jednom na mjesec odem u Špar i kupim četiri najjače pive koje mogu naći i popijem ih kroz sat vremena s predumišljajem samo da bih se u krevetu napila i zaspala. Fizičko iscrpljivanje ne pali. Bila sam na skijanju i nisam spavala iako sam bila iscrpljena. Četvrti dan sam plakala mami na telefon da ja ne mogu skijati jer sam toliko umorna od nespavanja. Ljudi koji ne pate od nesanice to ne razumiju.

Ne shvaćaju i ne mogu shvatiti. Ne shvaćaju da meni za jednu noć treba cijela kutija cigareta jer toliko ja popušim dok pokušavam spavati. Zaspem i mislim da sam spavala tri sata, a onda skužim da nije prošlo ni pet minuta. Pitaju me ljudi je l’ ja ikad spavam i odgovor je ne. Ponekad. Vrlo malo. Zato izgledam kao hodajući mrtvac, ili sjedeći mrtvac jer nekad od umora ne mogu hodati, ali san na oči ne dolazi. To je stvar u razjebanim živcima ja mislim. Meni živci konstantno drndaju i ne mogu se smiriti. Je li to preopterećenost problemima jer sam si previše poslova nabila za vrat ili sam si ih nabila jer imam previše vremena pošto sam previše budna, ne znam. Ne znam što je uzrok, a što posljedica. Kad vidim da netko u ponoć na fejs piše INSOMNIA, pada mi mrak na oči samo nikako da mi stvarno padne. Insomnia je kad sjediš 30 sati u krevetu plačući od umora. Mama me više puta pitala je l’ želim u bolnicu na odjel za poremećaje spavanja, ali ne želim. Mrzim bolnice.  Kažu mi nek se bavim nekim sportom, ali osoba koja danima ne spava nema snage za to. To je mrtva osoba.

To je život u agoniji i nabijem nakurac sve koji me vrijeđaju čajem od lavande. Ljudi se vole kurčiti nesanicom s time da je uopće nemaju nego imaju samo poremećaj spavanja, tipa spavaju preko dana jer su jebivjetri. U ovo vrijeme moderno je imati neki poremećaj.

Ja sam IN jer ga stvarno imam.

Klišej, al spavat ću kad umrem. Kao Heath Ledger.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima