NIKOLA VUDRAG – opasan intervju

326
NIKOLA VUDRAG – opasan intervju

Za Nikolu Vudraga ste zasigurno čuli, a ako niste baš zapamtili njegovo ime, za izložbu ‘Nikola Tesla – Mind from the Future’ znate, i slobodno odreagirajte ‘Joooj, pa to je on!’. I ja sam, bez brige. Iako mi je i prvotna zamisao bila napraviti pravi, životni intervju s Nikolom, njegovo upoznavanje i malo bolje proučavanje je samo potvrdilo da ga ne želim pitati kako stoji u svakom intervjuu ‘I, kako ste se odlučili napraviti izložbu?, ‘A zašto vi možete napraviti bolje Tuđmanov kip?’, jer se ponekad baš čari uma i svi odgovori na ova ‘zašto’ kriju u iskustvima koja prođemo kroz cijeli život. ‘Ja već imam napisano dvije verzije intervjua, uvijek su ista pitanja’, započeo je. ‘Ne, ne, želim životni intervju, ne želim ti postaviti pitanja koja su u svim intervjuima’, odgovorila sam mu. OK, pristao je, možda malo skeptično jer istaknuo je ‘da vidimo kako si zamislila’. Na kraju, ovaj intervju je nazvao ‘Opasan intervju’ te priznao da nikada nije ovako intimno razgovarao za publiku.

NIKOLA VUDRAG – opasan intervju

Nikola je vrlo energičan muškarac, strogo organiziran, usudila bih se reći i dominantan u konverzaciji, stoga me vrlo začudilo kada mi je otkrio da je zapravo introvert. Frajer s dužom bradom, kako bi ja to rekla, izgleda kao viking, prstenjem na prstima, pun tetovaža, mislim si, ziher je metalac ili roker u duši. Kad me iznenadio činjenicom da zapravo sluša klasičnu glazbu. I tako, sve više čitajući i razgovarajući s njim shvaćam da bi napisala cijeli roman o njegovu životu. No, krenimo od početka. Mojeg početka točnije, a ne onog kada je rođen i slično, zguglajte si to.

Kada shvatite da je ovaj čovjek s kojim razgovarate krenuo u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, točnije želio je postati svećenik, to je definitivno nešto s čime želite započeti intervju, uz naznaku da ne želite diplomatski odgovor. ‘Naumio sam biti svećenik, no više od toga zanimala me teologija kao neki znanstveni, povijesno psihološki pristup. Teologija kao znanost ulazi u područje između antropologije i psihologije, tumačenja svijeta i samog bitka. Dok se filozofija bavi mišlju, teologija upotpunjava područje duha. Cijelo vrijeme se takva tematika provlačila kroz moj život, pretpostavljam jer nisam imao društva kao mali pa sam u tom nedostatku društvenog angažmana počeo promišljati u tom smjeru. Godinu prije sjemeništa, boravio sam oko dva mjeseca u Franjevačkom samostanu na Cresu, gdje sam kroz razgovore s fratrima dobio jedno novo viđenje stvari, pa između ostalog, i time potaknut, odlučio upisati NKG. Umjetnost je bila uvijek tu, no tada nisam imao viziju ići u tom smjeru’, započeo je. Očito je kako nije završio tu školu te ipak diplomatski odgovara kako nije bio službeno izbačen, već je bio obostrani dogovor škole i njega te ipak ostajemo bez onih sočnih detalja buntovništva. ‘Pristupio sam školi iz polazišta teologije, čitajuć i Bibliju i Kuran, i Toru i Zohar, tražio Sanskrit i Indiju, što nije bilo primjereno učeniku škole u kojoj treba postati klasični kršćanski svećenik. Možda i zapravo jest, al ne u toj fazi školovanja. Nisam bio previše društven, školu sam odrađivao kako je trebalo, no sam sklop okolnosti u kojem sam se našao opravdano je potaknulo sumnje na moje mjesto u toj školi. Kao takav privlačio sam previše pažnje, kako mi je bilo objašnjeno: navodno „šireć sive silnice“ na okolinu. To je bilo zanimljivo traumatično i ključno iskustvo u mom životu, koje sam u potpunosti doživio i zaokružio tek nedavno’, nadodao je.

NIKOLA VUDRAG – opasan intervju

‘Iskustva kroz ovaj dosad kratki, ali šareni život definirala su ono što danas jesam. Sva ta iskustva su sjećanja, koja pravilno kanalizirana proizvode određenu emociju. Emocija je energija, iz koje stvaram. Tri polazišne točke bilo kakvog postojanja; energija, frekvencija, vibracija. Tri točke pravilno usklađene rezultiraju stvaranjem. Deus Logos Pneuma. S druge strane, blagoslovljen sam intenzivnim pamćenjem, pa se mogu uvijek vratiti u neki određeni događaj u životu i evocirati određenu emociju iz koje crpim stvaralačku energiju. Ima tu prekrasnih emocija, ljubavi i sreće od kojih mogu raditi po dva-tri dana bez spavanja… Primjerice, nakupim u sebi emociju i događaj onog prvog poljupca, sjetim se svih detalja, okoline, vjetra, žarulje na lampi koja se palila i gasila, stepenica na kojima smo sjedili i zadržim to u sebi i samo radim bez prestanka. Upadnem u neki vremenski procjep i stvari idu same od sebe. S druge strane neke akcije zahtijevaju drugu vrstu energije – kad sam rukama pomaknuo dvije tone teškog Teslu u Meštrovićevom paviljonu i pitao se što se to upravo desilo – potaknuto nekim mračnijim iskustvima, stvarima i traumama koje su mi se dogodile u životu o kojima se ne priča’, ispričao je o utjecaju životnog iskustva, posebno sjemeništa, na ulogu u stvaranju i inspiraciji. Isto tako mnoga iskustva i životne okolnosti su ga naučile da će boreći se s emocijama napraviti štetu sebi i okolini, jer kako kaže, uvijek je bio ‘crna ovca’, presenzibilan za okolinu, a time i žrtva raznih fizičkih i psihičkih okršaja. Upravo po dolasku iz sjemeništa se u potpunosti zatvorio u sebe te došao do točke kada je sva nakupljena energija počela izlaziti u kreativnom aspektu, ali tada nije shvaćao da će doći do te mjere da više nije ‘osoba Nikola’, već ‘umjetnik Vudrag’.

Detalj koji mi je zapeo za oko u njegovim kreacijama su emocije ljubavi i patnje, možda i seksualnosti. ‘Imao sam poput svih nas, velikih ljubavi u životu, i kao cijena tog blagoslova te su ljubavi završile u velikom razočaranju i boli. Sve su to neke romantične teme, drame i komedije koje svi doživljavamo svaki na svoj način. No to je život, društveni, ljubavni sociološki angažman koji mi je moram priznati postao malo stran. Recimo da sam nekako odustao od tog aspekta i posvetio se apsolutno umjetnosti‘, krenuo je objašnjavati. ‘Kad sjedim na kavi i promatram okolinu imam osjećaj da sam „out“ svih tih događaja, „idemo van“, „dejt u noćni klub“, „’ajmo na pivu“ mi je postalo nešto strano. Bio sam tip za romantiku, one neke starinske vrste, slučajni susreti i okolnosti u nekom recimo muzeju pa priča o umjetnosti i životu, „love event“, susret gdje ga nikad ne bi očekivao. Hodaš i vidiš onaj pogled preko prostorije, smiješak, okretanje, slučajni susret… Danas mi se čini da smo se vratili u srednji vijek gdje su se brakovi i veze dogovarali unaprijed, jedina je razlika da smo u malo novije doba pa je to više tehnološke network naravi. Interesi, ugovori, sigurnost financijskih i sličnih vrsta, elementi koji nisu izvorno ljudski i samo upropaštavaju onaj „edenski love event“. Imao sam svojih edenskih momenata, no već mi se dugo nije nešto takvo desilo pa sam si protumačio da je možda to vrijeme prošlo‘, stoga možemo reći kako je nastavio svećeničkim načinom života u smislu umjetnosti, ali ne i crkve.

NIKOLA VUDRAG – opasan intervju

Možda vam zvuči malo zbunjujuće, kao i meni, stoga me zanimalo kako se to konkretno manifestira, jer sve ispričamo zvuči kao da je u ljubavnom odnosu s konceptom umjetnosti, iako je to pomalo čudno, s Vudragom mi postaje opravdano. ‘Takvi događaji rastanka i odlaska doveli su me u poziciju gdje sam prošao, nazovimo to neku duhovnu obnovu, izolirao se od društva, radio umjetnine i ponovno prestao pričati. Nakon dva, tri mjeseca takve izolacije probudio sam se jedno jutro i sve je bilo kristalno jasno. Nestale su riječi kao lingvistička forma u kojoj mislimo, sve je postalo jasno i čisto. U tom slučaju ljubav koja je konstantna, neka bezuvijetna ljubav koju imam prema svim bićima, bila ona bezuvijetna, jednostrana ili neuzvraćena – morala je negdje izaći. To me priznajem potpuno promijenilo kao ličnost i tad je krenuo uragan stvaranja gdje sam se prepustio umjetnosti kao što bi se prepustio ženi u ljubavi’, pojasnio je.

NIKOLA VUDRAG – opasan intervju

Ne sumnjam kako se među vama ne nalazi obožavateljica ovog umjetnika, stoga sam se potrudila saznati može li ovakav pristup uopće funkcionirati u kontekstu odnosa s partnericom ili nazovimo to, ‘normalnog ljubavnog života’. ‘Svaki dan radim u ateljeu, ponekad od 9 ujutro do 23 sata navečer, pojedem nešto tijekom dana i odem na kavu gdje opet crtam ili skiciram ono što ću raditi. Živim 10 koraka do ateljea, i više se osjećam „kod kuće“ u ateljeu nego stanu gdje se pojavim prespavati. Lako je zaključiti da takav način života nije lak pogotovo u kontekstu partnera, a da ne pričam o neskladu posla i zvanja. Posao se radi osam sati dnevno, zvanje umjetnika je apsolutno drugačije. Onako kako ga ja živim je: umjetnik jesi cijelo vrijeme, spavaš kao umjetnik, razmišljaš kao umjetnik, umjesto subotnjeg izlaska radiš u ateljeu, ne čitaš novine već filozofiju, društveni eventi zamijenjeni su čitanjem strojarskih enciklopedija, svjetovi u glavi potpuno drukčije izgledaju od onoga normalne osobe. Normalna osoba vidi „čovjeka kako šeće ulicom“. Ja vidim u tome koncept, energiju, bitak, pokret, pitanje kuda, tko i zašto, razliku između njegove forme i materije. Teško je zamisliti neku zajednicu u kojoj se takve razlike poklapaju u neki zdravi sklad. Postoji i druga strana, a to je da zbog takvog načina života postoji apsolutna posvećenost tom pozivu, pa na pitanje ljubavi i partnera mogu samo reći da uživam „potporu s tribina“, ali sam u braku s gospođom Umjetnost’, kaže.

NIKOLA VUDRAG – opasan intervju

No, maknimo se od bolne teme ljubavi, do bolne teme kažnjavanja zbog umjetničkog djela. Vudrag je krenuo u provokativnom smjeru, ali u kontekstu šaljivog razotkrivanja istine te priznaje kako je to bio jedini crtež koji nije bio spreman za publiku, ili možda publika nije bila spremna za njega. Novčanu kaznu je platio, a rad je navodno uništen. Djelomično je naučio lekciju, jer takve radove više ne priprema za javnost, ali je s vremenom naučio vještine da takav koncept skrije. ‘Ponekad sakrijem „Istinu“ kroz nekoliko radova da se na prvu ne može uopće shvatiti o čemu se radi, a prepoznaju je jedino oni koji znaju kontekst ili izvorni koncept cijele serije radova. To mi je sad malo zabavniji način od samo modeliranja da nešto prezentiram pa slučajno „zakuham frku“‘, kaže zadovoljno i kroz smijeh.

NIKOLA VUDRAG – opasan intervju

Krenimo ipak malo na ‘ozbiljnije’ teme pa sam morala saznati što se točno događa s Parizom, jer se na velika zvona priča o njegovom uspjehu upravo u tom gradu. Svaki mjesec putuje u Pariz gdje ima suradnju s galerijom Carre d Artistes. ‘Sprema se jedna izložba u Zagrebu krajem veljače, pa nakon nje 23. i 24. ožujka Vernissage kao dvodnevno otvorenje veće samostalne izložbe u Carre d Artistes galeriji u Parizu. Nakon, „Tesla“ u Budimpešti u angažmanu Real Grupe, negdje je krajem godine ili početkom sljedeće ista u New Yorku, i u međuvremenu druga u Zagrebu. U međuprostorima ću biti na nekim tribinama o umjetnosti i radionicama. Angažiran sam za nekoliko javnih i privatnih skulptura, tako da mogu reći da će mi ova godina biti potpuno ispunjena kroz umjetničko djelovanje što me nakon 15 godina rada u umjetnosti konačno zadovoljava i usrećuje’, iskreno će.

NIKOLA VUDRAG – opasan intervju

Kako sam već spomenula, vidite da je zaista energičan, a dani su mu u potpunosti ispunjeni. Ono što me fascinira je kako od toliko rada i obaveza ne „pregori“. ‘Nema tu pregrijavanja, sad sam konačno zadovoljan, tj. zadovoljene su mi potrebe za stvaranjem. Radim po par skulptura paralelno dok ta silina energije prolazi kroz mene’, kaže te nadodaje kako se dogodi jedino u kontekstu tijela da si spali oči, ali to brzo prođe, kako kaže, jer stvaranje nije muka, već blagoslov kreacije. Jedini ispušni ventil je izdah oslobođenja kada završi skulpturu. ‘A ispušni ventil, onaj izdah oslobođenja je stoga završena skulptura, zadovoljstvo samog stvaranja, nadvladavanje prepreke i samog sebe, posao odrađen s integritetom i poštovanjem, ona kavica u tišini nakon završene misije sa smiješkom na licu‘, priznaje.

Kraj svog posla i silnih kreacija i skulptura, iako bi čovjek pomislio, da ima radnike. Nema. ‘Nemam radnike – imam prijatelje. Kad posao zahtjeva veći angažman, bilo zbog veličine ili slojevitosti, imam uz sebe prijatelje, Igora, Peru, a za drugu vrstu podrške tu je prijatelj Marijo. Poput mene, ne vide nikakvu prepreku u ostvarenju nekog cilja. Igor je izrezao vjerojatno više željeza od Trećeg Maja u zadnja dva mjeseca, s Perom sam došao u jednom navratu do Pariza kad nam se u Sloveniji zapalio kombi, isporučili skulpture i odmah se vratili – to je 40 sati vožnje za sat vremena isporuke. Okružen sam takvim ljudima koji će naći načina da se nešto ostvari, i jedni druge potičemo da uvijek napravimo bolje i više od očekivanog‘, ispričao je.

NIKOLA VUDRAG – opasan intervju

‘Znanost i Umjetnost kao discipline ljudskog djelovanja prate jedna drugu od kad je pisane povijesti, jedna drugu nadograđuje kroz razne strukture ljudske misli, stoga možemo vrlo lako zaključiti da je izvor takvih disciplina uvijek ljudska potreba za Kreacijom, te potreba za osvještenjem i razumijevanjem vlastitog bitka. Te discipline uz umjetnost koje se bave samim strukturama postojanja, usko su vezane i kroz ljubav prema formi, ideji, materiji, svrsi, konceptu. Prema traženju smisla u realnosti oko nas, i sve dok čovjek uz znanost, kroz univerzum, otkriva samoga sebe, bit će i umjetnika koji tu spoznaju manifestiraju iz emocije nazad u univerzum. Presretan sam i ispunjen svojim umjetničkim pozivom, u koliziji tih dviju velikih sila, jezikom znanosti koja je tu da nam opiše univerzum, i jezikom umjetnosti kojim ga osjećamo’, savršeno je zaključio.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Anja Mihaljević
Magistrica novinarstva i odnosa s javnošću koja već pet godina plovi u vodama PR-a, više-manje event i community managementom, a pred tri godine je ušla u sfere novinarstva i od tad ne prestaje pisati. Najdraže joj je pisati o lifestyleu, životnim temama, i o seksu. O da, po pitanju tema seksa voli se igrati tekstom do pitanja: „Smije li se to objaviti??“. Kraj posla da preživi, jer što se mora nije teško, bavi se humanitarnim radom s osobama s invaliditetom. Zaljubljenica je u mačke, štikle, tetovaže, putovanja, izlaske i sve ostalo što vole mladi.