NIKOLINA MANOJLOVIĆ VRAČAR – žena antena

513
NIKOLINA MANOJLOVIĆ VRAČAR – žena antena

Nikolina Manojlović Vračar u mom je pojmovniku sinonim za „čudo od žene“. Mnogo je žena čudesno, no Nikolina blješti svojim bojama. Nepresušan je izvor ideja i kreativnosti. Vlasnica je moždanih valova koji rade nekom jako velikom brzinom, te ima iznimno vrijedne i spretne ruke. Kad uz sve to ne bi bila toliko suosjećajna i bez širokih pogleda na svijet, ne biste se uvijek osjećali najugodnije pored takve tvornice ideja. Osjećali biste se maleno i beskorisno. Prvenstveno zbog toga što ideja imamo svi, a Nikolina ne ostaje samo na idejama. Ona svoje ideje pretače u stvarnost. Nikolina je i supruga te majka dva frajera i jedne srednjoškolke. U njihovoj obitelji su i mačka i pas. Pomišljam kako niti tu nema mjesta za izgovore kojima se „zbog obitelji“ zakapaju snovi.

Nikolinu ste mogli spaziti na cesti na nekom od cirkuskih festivala, u nekoj predstavi u vrtiću ili školi, na promociji knjiga koje je napisala i ilustrirala, na nekoj samostalnoj izložbi, a još je veća vjerojatnost da ste pogledali barem jednu emisiju „Nininog kutka“ koje su se dugo prikazivale na Hrvatskoj televiziji. Možda ste prošli i pored nekog Nininog mozaika ili čak sjeli na njega na Lošinju. Ima još mnogo toga što je Nina stvorila, no kad bih se osvrnula na sve, ovaj intervju biste čitali i gledali do sutra.

Želim vam svima da vam se u Novoj 2019. barem jedna od vaših kreativnih ideja pretoči u stvarnost! Ovaj intervju mogao bi biti dobar poticaj.

Što kažeš kad te netko pita što radiš?

Kažem da sam k’o cigo… kišobrani, upaljači, šibice, potkošulje…

I kod mene je slično, s malo drugačijom ponudom: televizija, kazalište, književnost, ilustracije, mozaici…

NIKOLINA MANOJLOVIĆ VRAČAR – žena antena

Smatraš li se uspješnom?

Ne razmišljam o tome.

Što bi za tebe značio uspjeh?

Uspjeh je prolazna, manje ili više dobra ocjena u nekom pokušaju. To može biti gradnja kuće, gradnja odnosa, učenje skijanja ili pokretanje biznisa. Što je ocjena viša, uspjeh je bolji i mi smo zadovoljniji. Kao u školi. Sad kad razmislim… možda postoji i neki dnevnik u koji neki učitelj bilježi naše ocjene, pluseve i minuse iz raznih životnih pokušaja, pa nam na kraju života zaokruži ocjenu.

Kako si dospjela u cirkuske krugove?

To je bilo jako davno, prije dvadeset godina. Moj tadašnji dečko, današnji muž, od prijatelja je dobio tri loptice i poželio je naučiti žonglirati. Par dana nakon toga, nazvala me prijateljica iz centra „Suncokret“ i pozvala me na žonglersku radionicu, prvu takvu u Zagrebu. Vodio ju je Zoran Vukić, danas umjetnički direktor Crvenih nosova. Otišli smo zajedno i još dugo se nastavili baviti cirkuskim vještinama.

NIKOLINA MANOJLOVIĆ VRAČAR – žena antena

Što je zibalica?

Zibalica je velika Roly Poly lutka. To sam ja, sa još 120 kg utega od čelične sačme, konstrukcijom od poliestera i metala, s nekoliko kostima za različite uloge. Mogu se prevrtati i okretati na sve strane a da nikada ne ostanem ležati na tlu. Vraćam se u uspravan položaj, i nakon što nosom poljubim beton. Vidiš, sad kad me pitaš o tome, rekla bih da je to jedna životno važna sposobnost. Ljubav prema takvom gibanju ostala mi je iz djetinjstva. Imala sam žutu plastičnu šalicu, teškog, zaobljenog dna, s nacrtanom crvenom jabukom. Nisam je mogla prevrnuti, stalno se uspravljala i jako me zabavljala. I imala je poklopac… s tri rupice na pipcu za cuclanje i s druge strane poklopca otvor za zrak. I taj neki neodoljivi miris guste, žute plastike.

NIKOLINA MANOJLOVIĆ VRAČAR – žena antena

Kako si pronašla put od cirkusa do izrade predivnih mozaika koje si radila i izvan granica Hrvatske?

Diplomirala sam na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i likovnost je moja prva i stalna ljubav. Kako sve i svašta recikliram, tako sam i prvi mozaik napravila tako što sam iz jedne firme dobila mase za fugiranje u bojama, kojima je bio istekao rok. Imala sam mase, trebalo je nabaviti pločice. Sakupila sam ih obilazeći skladišta keramike gdje su mi izlazili u susret i dali sav lom koji su imali. Napravila sam par pokusa kod kuće, zatim sam na Cest is d best-u vodila mozaik-radionicu. Tamo me zamijetio čovjek kojem sam prvom napravila veći komad zida s apstraktnim motivima, na moru. Onda smo napravili zid kroz radionicu s mladima, u Visu, u sklopu Otokultivatora. Poslije je nastalo nekoliko mozaika na Lošinju u suradnji s Centrom za zdravo odrastanje i Školom primijenjene umjetnosti iz Zagreba. Nekoliko zidnih mozaika u Zagrebu rađeni su kao samostalni projekti s uključivanjem lokalne zajednice. Prošle godine sam imala prekrasno iskustvo sa stanovnicima Trnskog koji su se u rasponu od 4 do 85 godina starosti uključili u gradnju cca 25m2 velikog mozaika pod nazivom „Žena antena i podrška“. Mozaik se nalazi na sjevernom pročelju mjesnog odbora Trnsko. Sljedeći mozaik radit ćemo na proljeće, na Trešnjevci kroz EU projekt s generacijom 54+, u suradnji s udrugom K-Zona.

NIKOLINA MANOJLOVIĆ VRAČAR – žena antena

A onda si od ilustratorice postala i autorica… Ne samo Nininog kutka na HRT-u nego i knjiga za djecu. Koliko ih je?

Autorica i ilustratorica sam postala u kompletu, kad sam napisala i ilustrirala prvu autorsku slikovnicu „Starac dugačka brka“. Poslije sam ilustrirala par knjiga drugih autora i svoje dvije zbirke pjesama. „Kako misli jure jednog malog Jure“ je ušla u prošireni popis lektire po novom kurikulumu. To me veseli. Znači da se održala i da je zaživila, pa se možda se dogodi i drugo izdanje. Za poeziju su to sve velike stvari. Nedavno sam objavila zbirku pjesama o glagolima pod nazivom „Što sve“. Ona je ušla među najljepše knjige tiskane u Hrvatskoj u 2018. Tu sam valjda zaradila dva plusa u imeniku kod onog lika iz jednog od prijašnjih odgovora.

NIKOLINA MANOJLOVIĆ VRAČAR – žena antena

Autorica si i glumica i u nekoliko dječjih predstava. Ima li odaziva za takve projekte?

To s dječjim predstavama je vrlo sporadično i neobavezno. Kad imam inspiraciju, skupim ekipu i napravimo nešto. Vodim malu umjetničku organizaciju. Mala ekipa ima puno prednosti. Potreba za dječjim predstavama ima i na mjestima gdje velika kazališta ne mogu gostovati zbog složenosti scene/svjetla/zvuka ili zbog cijene. Tu se otvara prostor za mala kazališta i za nezavisnu scenu. Volim potrpati rekvizite u kombi, otići po kolegicu, odigrati predstavu u knjižnici u Čazmi, pojesti pizzu s djelatnicima i vratiti se doma. To su topla iskustva.

NIKOLINA MANOJLOVIĆ VRAČAR – žena antena

Radiš li na nekom novom projektu? Ili ih ima više?

Radim, i ima ih više. Uvijek ih je više. Takav je freelancerski posao. Poslovi dolaze i odlaze i ne mogu se osloniti samo na jedan. 2018-a je bila prva nakon dvanaest uzastopnih godina u kojoj nisam pisala scenarije i snimala Ninin kutak. Nisam bila svjesna koliko je taj posao bio dio mog identiteta, financijske podrške i vremenske okupiranosti, dok se nije ugasio. Zato je dobro biti na više frontova. Lijepa vijest je da ćemo u 2019. ponovo snimati i to u malo proširenom formatu.

Uzevši u obzir da u ono što radiš ulažeš mnogo predanog rada i truda, koliko je u tvom poslu mjesta za uživanje i kreativnost, a koliko je „odrađivanja“?

Nedavno sam se prvi put bila zaposlila „za pravo“. Sa stalnom plaćom i osmosatnim radnim vremenom. Radila sam dva mjeseca, a onda smo se sporazumno razišli. Oni su predložili, ja sam s olakšanjem prihvatila, iako sam dala sve od sebe da više nego dostojno radim taj posao. Ravnateljica je rekla da sam presamostalna i da radim izvan okvira. To je točno tako. Drugačije ne bih niti opstala dvadeset godina kao freelancer. Sad sam naučila da te osobine mogu postati i mane, ako su u nekom drugom kontekstu ili iz perspektive nekoga tko na svijet ne gleda mojim očima. Kažem ti ovo zato što sam nakon tog iskustva prigrlila svoju slobodu i umijeće opstanka van sustava kao poseban osobni doseg. Podučilo me da su poslovi koje radim u najvećoj mogućoj mjeri kreativni, oslobađajući, otvarajući, bogati i kao takvi, za mene su perspektivni, uz sva neizbježna odrađivanja vezana za natječaje, ponude, računovodstvo…

Imaš troje djece, muža, psa, mačku, auto, kuću… Trpi li netko u toj priči ili sve stižeš?

Ne stižem sve. To može samo Chuck Norris. Uvijek netko i nešto trpi, ali to je normalno i zdravo. Inače bismo se razmazili. Važno je da se nitko ne osjeća zanemareno, i nadam da nam to uspijeva. Ovdje ne smijem zaboraviti bake i djedove koji su bezbroj puta bili od srca i pomoći.

NIKOLINA MANOJLOVIĆ VRAČAR – žena antena

Koju bi poruku poslala kreativcima i sanjarima svijeta?

„Ne okreći se, sine“.

NIKOLINA MANOJLOVIĆ VRAČAR – žena antena

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Jasna Jelena Andres
Majka, dramski pisac, scenarist, dizajnerica cipela. Zagrebačkom titulom Akademski dramaturg, iako sam zapravo diplomirala kazališnu i filmsku umjetnost u Rimu. Završila sam i srednju obućarsku školu u Vukovaru, no to je manje bitno. Nekoć filmski kritičar te gonič robova i dio velikog mozga na filmskim i televizijskom snimanjima. Nešto sam i režirala. Bijah pjesnikinja, a danas samo rimujem djeci kad ih treba nasmijati. U potrazi za izdavačem svoje zbirke kratkih priča koje još nisam poslala ni jednom od spomenutih za kojima tragam. Držim svijet na oku.