O LOGU PLAYBOYA, MUČENJU MAČKE I MOM VELIKOM PSU

119
O LOGU PLAYBOYA, MUČENJU MAČKE I MOM VELIKOM PSU

PLAYBOY – BROJ 209, PROSINAC 2014.

Znam da je predblagdansko vrijeme i da mi politička korektnost nalaže širenje lažne ljubavi prema svijetu i pisanje toplih ljudskih priča o tome kako je sve predivno. Znate što? Mrzim političku korektnost jer ona je laž, prljava, jeftina i podla laž, a tople ljudske priče me ne zanimaju jer nisam bakina prijateljica Đurđa koja nakon moždanog udara nema što raditi pa čita časopis „Moja tajna sudbina’’. Realno, ovaj je svijet prepun raznovrsnih kretena i bilo bi vrlo nekorektno od mene da glumim političku korektnost prema onima koji je ne zaslužuju.

Činjenica je da je svatko od nas okružen s barem četiri vrhunska kretena u radijusu od 100 metara. Ozbiljno. Evo baš mi se danas javio jedan kreten na Facebook s upitom jesmo li zainteresirani da nam on napravi novi logotip za Playboy jer smatra da je ovaj sadašnji zastario i učinit će nam to vrlo povoljno. Nekoliko sekundi bio mi je mrak pred očima i spontano sam napravio ono što se na engleskom zove „double facepalm’’ iliti po naški – pokrio sam lice objema rukama i tako sjedio neko vrijeme, a onda čovjeku odgovorio: „To je odlična ideja! Možete odmah napraviti i novi znak za Mercedes, isto tako povoljno.’’

Frajer se na to uvrijedio i napisao mi da je on za razliku od nekih (mene) čovjek koji ima ideju i umjesto da samo sjedi na svojoj pasivnoj guzici kao neki (ja), on razmišlja o pozitivnim promjenama. Ne znam je li pod terminom „pasivna guzica’’ mislio da sam u gay vezama ja onaj koji prima ili je samo želio reći da sam pasivan jer se Playboyjevog zastarjelog zeca nisam sjetio zamijeniti likom Batmana ili crtežom visibabe, ali nije niti bitno.

– Zašto mu nisi rekao da ti ne možeš odlučivati o logotipu Playboyja i da se za to mora javiti Hughu Hefneru? – pitao me frend. Zato jer mi je ispod apsolutno svakog nivoa bilo kome starijem od pet godina objašnjavati što su svjetski brendovi i zašto im neki nadobudni grafički dizajner iz Ljubeščice (selo kod Novog Marofa) ne može mijenjati logotip, ni skupo ni povoljno.

Dok sam se sam sa sobom sablažnjavao nad spomenutim upitom, stigla mi je još jedna poruka zbog koje sam ponovno napravio „double facepalm’’ i u tom položaju ostao možda i cijelu minutu. Poruka je glasila: „Dobila sam tužbu od onog lika koji je mučio mačku.’’

Naime, prije nekih mjesec dana jedan apsolutni genijalac snimio se kako ulijeva mački alkohol direktno u želudac i postavio je to na Facebook. Genijalac je mislio da je to jako šaljivo i cool, vjerojatno i da video uradak ima umjetničku vrijednost barem u rangu filma „Vis-a-Vis’’ Nevija Marasovića i da će za to dobiti Zlatnu Arenu i novčanu potporu od HAVC-a pa se lijepo potpisao imenom i prezimenom.

Meni je apsolutno jasno da je u genijalčevom selu takvo ponašanje vjerojatno normalno, ali kako u civiliziranom svijetu to nije normalno već spada u zlostavljanje životinja koje se kažnjava zatvorskom kaznom do godine dana, korisnici Facebooka burno su reagirali. Među tisućama ljudi koji su podijelili taj video, našla se i moja poznanica koja je sasvim slučajno javna osoba. Vijest o genijalcu objavljena je na mnogim portalima, uvršten je na listu neprijatelja životinja, veterinarska inspekcija oduzela mu je mačku, a ingeniozni kreativac priveden na policijsko ispitivanje.

Kako je genijalac stvarno genijalan, mudro se dosjetio da bi mogao tužiti tu javnu osobu i zahtijevati peteroznamenkasti broj kuna za odštetu zbog duševnih boli koje mu je ona nanijela prenijevši video koji je on ponosno objavio i na njega se potpisao – jer njemu je život sada uništen i slične emo-bljuvotine kakvih nema ni u časopisu „Moja tajna sudbina’’. Dakle, da rezimiramo: „čovjek’’ se snimio videokamerom kako zlostavlja životinju, postavio to na internet i onda se sjetio da bi mogao moljakati lovu od osobe koja je taj video javno iskritizirala i time mu uništila život. Pazite, ona (???), a ne on sam svojim pametnim postupkom.

To je nešto slično kao da oni idiotski teroristi, muslimanski aktivisti ili što već jesu, koji su se snimili kako odrubljuju glavu onom novinaru, tuže sve novine i TV kuće koje su to objavile jer hej – liku koji je čovjeku odrubio glavu – zbog te objave (ne zbog klanja čovjeka, naravno) je uništen život i on sad ne može raditi u banci, a bome niti predavati zemljopis u osnovnoj školi. Na neki bi način bilo genijalno da genijalac stvarno krene u tu neutuživu tužbu jer troškovi suđenja veoma su skupi, pa bi osim još veće javne sramote dobio nešto još ljepše: račun!

Ne mogu procijeniti tko je veći genijalac: ovaj koji želi povoljno promijeniti logotip Playboya ili ovaj što objavljuje snimke vlastitih kaznenih djela i potpisuje se na to pa onda prijeti tužbama. Baš me zanima što bi taj trabunjao na sudu, vjerojatno nešto ovako: „Ja sam htjeo nalit rakiju v mačku da vidim kaj se bude desilo i to sam snimil lepo i na Fejsbuka postavil i potpisal se lepo štampanim slovima da ljudi videju da znam slova pisati. I ceeela Jugoslavija je videla da sam zlostavljač i ja bum sad tužil gospodičnu jer mi je uništila život, zaprav ni mi ona uništila al ja bi štel peneze izvleči, ne… Kaj i gde bum ja sad delal, vrog ti mater jebi’’.

Našlo se tu naravno i kretena koji su se sažalili nad genijalcem, pa su članke o njegovom pohvalnom činu komentirali u ovom stilu: „Jadan dečko, pa to je samo mačka, nema u tome ništa loše, to je zezancija. Njega će sad ovo pratiti godinama, neće moći naći posao…’’

Molim!? Ne, nisam jedan od onih luđaka koji se ne bave ničim drugim nego spašavanjem životinja, daleko sam od toga, ali smatram da takve kretene ne da ne treba braniti nego ih treba staviti na stup srama i pozatvarati im sva vrata u životu. „Njegova obitelj je osramoćena’’, kažu. I neka je, zaslužuju sramotu jer oni su ga odgojili. Treba li toj moralnoj nakazi oprostiti? Naravno da ne. Neki vele “To je samo mačka’’ – pa da, to je samo mačka, a genijalac je samo jedna od brojnih moralnih nakaza, ne shvaćam čemu ga žaliti.

„Ali mlad je, pa griješi’’ – pišu maloumnici kojima je politička korektnost apsolutni moralni zakon. Bio sam i ja mlad pa nisam mučio životinje za zabavu nego sam išao u kino, trenirao tenis, crtao stripove i sl., a bio je i Jeffrey Dahmer mlad pa je malo klao mačke po susjedstvu, vadio im jetricu i tak, ali oprostili su mu jer „bio je mlad’’ pa je onda električnom bušilicom bušio ljudima lubanje, nalijevao im vruću vodu u mozak i radio šalšu za špagete od njihovih organa. Mogli su mu i to oprostiti, pa imao je tek 30-ak godina, mlad čovjek pa ima pravo pogriješiti…

Kad smo već kod mačaka, frend izgubio mačku u Zagrebu (životinju, ne curu) i raspisao nagradu 1000 kuna onome tko je nađe (riječ je o bijeloj ženskoj mački bez jednog oka i tigrastog repa, zove se Đoko Bez Oko i potraga je i dalje u tijeku pa ako je netko nađe neka se javi, ne šalim se).

Poanta priče je u tome što su se i na oglase o izgubljenoj mački javljali genijalci s komentarima tipa: „Koji ste vi bolesnici, za običnu mačketinu dajete 1000 kuna, kako vas nije sram, ljudi nemaju što jesti!’’ Ono što ja ne shvaćam, iako stvarno nisam ljubitelj mačaka, jest kako nekoga nije sram napisati takav blesavi komentar. Zar je nekima baš toliko teško shvatiti da netko tu mačku voli? Da postoje osobe kojima kućni ljubimci nisu stvar za jednokratnu upotrebu i da će učiniti sve u svojoj moći da ih nađu?

Plus, da ne spominjem da svatko ima apsolutno pravo sam odlučivati na što će netko trošiti svoj novac. Netko troši 1000 kuna dnevno na kokain, a netko želi dati 1000 kuna osobi koja mu nađe Đoku Bez Oku i taj Đoko koji stvarno nema oko je jedna doista draga i simpatična mačka koja je vrijedna tih 1000 kuna za razliku od budaletina koji su se sjetili propovijedati bez da ih se išta pita. Jesi vidio mačku ili nisi? Ako jesi, super, izvoli 1000 kuna, ako nisi – šuti.

Sa sličnima sam se susreo i ja osobno ovih dana. Ponosni sam vlasnik velikog psa dvoznamenkastog broja godina i kako to vrlo često biva s velikim psima zrele dobi, moglo bi se reći da sam čest gost na psećoj ortopeiji na veterini. Baš smo u fazi obavljanja pretraga kako bi se vidjelo može li pas na operaciju sličnu onoj kakvu je imala Janica Kostelić. Taj će se račun vjerojatno popesti na peteroznamenkasti broj novaca, ali ja ću učiniti sve da poboljšam kvalitetu života jedne od najvažnijih osoba u svom životu. To što ta osoba ima rep i hoda na četiri noge, nema veze. Moja stvar, moja savjest, moji osjećaji i moj novac.

Poveo sam razgovor o tome s jednim bićem koje se slučajno naziva čovjekom. To je biće komentiralo: „Ti nisi normalan, tol’ke pare dat za cucka. Jebo cucka, ima ih bilion. Daj ga uspavat i bok.’’

Točka 1 – dat ću uspavati tebe jer si puno manje racionalan od mog cijenjenog psa, naravno i puno manje bitan.

Točka 2 – ovo je jako politički nekorektno, ali kad već ljudi izazivaju onda moram reći bolnu istinu: ima cucaka bilion? Ima. Ima i djece. Bolesno ti je dijete i liječenje košta? Uspavaj ga, ima djece bilion! Cijela Afrika i Kina puna djece, ne razumijem zašto svom djetetu plaćaš aparat za zube kad ga možeš jednostavno uspavati i posvojit si drugo dijete koje će možda imati pravilne zube?

Ne, ne ubijam djecu (to počnu raditi zlostavljači životinja ako ih se ne zauzda), nego samo ljudima dajem odgovore koje su sami tražili. Inzistirali su na njima svojim seljačkim neandertalskim bezobrazlukom. Evo, ja stvarno ne volim djecu, nikad u životu nisam pomislio da je neko dijete slatko i žalim ljude koji imaju djecu jer je meni imati dijete najgora noćna mora (odmah nakon one da mi se poništava srednja škola i da moram ponovno u ovoj dobi u Križanićevu gimnaziju). To je moje subjektivno mišljenje na koje imam pravo, ali zato imam dovoljno takta i kulture da ne pišem ljudima po Facebooku: „Fuuuj, ružno ti je dijete’’, pa makar stvarno i je. Niti ljudima govorim u facu što mislim o njihovoj neodgojenoj djeci. Ne dijelim ni lažne komplimente, nego jednostavno ne komentiram.

Moj predbožićni zaključak je da su ljudi precijenjena vrsta. Nit´ su dobri, nit´ ičemu služe, suvišni su u hranidbenom lancu i eko sustavu, baš kao i komarci. I da izumru ne bi se ništa promijenilo osim što ne bi imao tko u životinje ulijevati rakiju niti bi imao tko pisati „politički korektne’’ komentare po glupim Fejsbucima poput „Ima tolko gladne djece, a vi luđaci dajete 1000 kuna za mačketinu’’.

Svim ljudima dobre volje i bistre glave želim sretan nadolazeći Božić, a genijalcu želim veliki račun od tužbe kojom prijeti. I molim vas, veliki katolici i najlicemjerniji dušebrižnici – nemojte se razbacivati kičastim božićnim ukrasima, previše donirati Crkvi i peći megalomanske količine božićnih kolača jer ima toliko gladne djece i siromašnih ljudi…

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Kristijan Martinović
Volim jesti pizzu iz kutije i pušiti cigarete uz vopi u kafićima na terasi dok pada kiša.