Išla ja vaditi hormone štitnjače. ”Svi su ludi od toga” – says everyone, a nemrem spavati em sam luda. Kao. E, izvadili mi hormone i dođe mi da nalaz stavim ovdje i na fejs i to s postavkama na public i potegam sve koje poznam i ne poznam jer su mi leveli svih tih kuraca što se mjere savršeni, toliko savršeni da se mogu kurčit tim nalazom. Možda je problem u previše slušanja Lane Del Rey jer, realno, tko od toga ne bi bio lud pošto će se u svakoj pjesmi netko ubiti ili se već ubio i poanta je da ćemo svi umrijeti i to vrlo skoro, tipa preksutra. Da postoji natjecanje u savršenstvu hormona štitnjače, ja bi pobijedila i digla i pehar i medalju i sve nagradne pare. Nesreća je u tome što je to jedino natjecanje u kojem mogu pobijediti, inače sam uvijek prva ispod crte iliti četvrta na olimpijadi. Lažem, imam brončanu medalju iz nekog pubertetskog skijanja, ali generalno sam četvrta kad je riječ o svim natjecanjima. Vjerojatno i ti isto, ako nisi jako ispodprosječan, čitatelju.

Zapravo mogu pobijediti i u natjecanju u kvaliteti zuba jer spavam s čokoladom u ustima, a karijes se niti sramežljivo ne pojavljuje. Osim toga, zubar rekao lani mojoj mami: ”Vidi se da vaša kćerka ne puši”, a ja cepam dve kutije od šestog razreda. Mogu pobijediti i u nekim ginekološkim kategorijama tipa ”namjesti sat po nečijoj mengi”, al nećemo o degutancijama. Kako to da imam savršenu štitnjaču, a život mi je ipak u kurcu? Inače je štitnjača kriva svima za sve, stvarno su svi ludi od toga. Tipa neka žena na maminom poslu je razbila vrata i oprošteno joj je jer je ispalo da ima neki krivi hormon. Hormon štitnjače, naravno.

Štitnjača je kriva za apsolutno sve. Vjerojatno i Domovinski rat. Speaking of rat, bila sam jednom kod vračare koje je odredila datum Oluje. Tuđmana savjetovala. Meni je rekla da ću se s 20ak godina bogato udat. Promašila ceo fudbal. Možda je krivo odredila datum Oluje pa je zato ova zemlja u kurcu. Možda je Olujom promašen ceo fudbal. Možda je trebala biti dan nakon, a Tuđmanovo praznovjerje sve sjebalo. Možda žena samo laže da je ona odredila datum Oluje da si digne cijenu.

Speaking of Tuđman, imala sam dečka koji je živio s bakom koja je opsjednuta Tuđmanom. I baka je u njegovu sobu postavila na zid umjetničku instalaciju koja se sastoji od Tuđmanove slike formata A3, natpisa HDZ – PRAVA STRANKA U PRAVO VRIJEME, Kolindine slike i slike hrvatskog ovčara (psa). Nažalost, fotka toga mi je u starom ajfonu negdje pa je ne mogu objesiti ovdje da uživate. Baka mu nije dala da to skine, a u zahodu ima uokvirenu sliku generala Gotovine. Ozbiljno. Inače, da baka stoji gola pored spomenute umjetničke instalacije, to bi bio pravi art performans. Inače, govorim o ovome u sadašnjem vremenu jer to nije bilo 1991. nego lani i 100% sam sigurna da to još uvijek stoji. Baka je generalno super, jedino mi se tamo cijelim noćima redovito pišalo jer taman kad se meni piša, a ležim raskravljena u gaćama i nekoj random majici, oko 4 ujutro, baka već počne žonglirati s loncima u kuhinji jer ju tad puste njene čarobne tablete, ”njene lude tablete” kako ih je taj dečko zvao, i onda bi ja morala proći pored nje, a kome normalnom se da oblačiti da bi otišao pišat? Meni ne. Radije sam trpila pišanje. Katastrofa.

Uskoro sam našla novog švalera koji nije živio samo s bakom nego i s dedom i redovito s njima pušio travu. Ima li tu netko tko ne živi s bakom? Ja isto živim s bakom. To je valjda normalno u megalomanskim stanovima centra Zagreba gdje su bake šefice i svi ovisimo o njihovim oporukama jer ako mi  odemo one ”buju si potpisale s nekim ugovor o doživotnom”.

Poanta priče, jedino što na meni valja je štitnjača i stan od moje bake što me čini dobrom udavačom. Mater uvijek kaže, kad se petljam s besprizornijim frajerima od sebe, da je njima cilj meni napravit dijete jer u bakinom stanu vide rješenje svih svojih materijalnih problema. Vjerojatno točno jer moja stara je UVIJEK u pravu.

Inače, ja sam se danas na neki bolestan način veselila što ću sto posto kao i svi dobiti očajan nalaz štitnjače tako da mogu za sve svoje probleme i životne greške kriviti to kao što sve žene rade. SVE. Ali ne. Ja nemam ni tu jadnu privilegiju za siromašne nego je sve savršeno. Pa idi u pičku materinu! Mogla sam i željela sam biti ona žena koja svima soli: ”Znaš, ja ti imam ludu štitnjaču”, ali ne mogu nego se mogu kurčiti svojim nalazom na svjetskoj razini. Sve mi je baš onako na zlatnoj sredini.

Inače, općenito, što se zdravlja tiče, ja ću živjeti vječno, nemam čak ni basic bitch bolesti tipa policistične jajnike što svaka glupača ima i to se može razviti u neki rak. Ja ni to nemam. Nego plodna kao livada. Živjet ću vječno. Forever alone. Jednom su mi glavu snimali. Sve čisto, moždane vijuge za školsku izložbu. Nemam šansu ni za preranu smrt, jedinu nadu vidim u cigaretama i sunčanju ljeti. Prirodo, ubij me!

”Neću te ubiti, pred tobom je toliko toga lijepog” – kaže Priroda i nasmije mi se u facu.

”I’m a little shaken, but fine, thanks for askin”’ – to sam ja rekla kad su mi javili nalaze. Ma jebi se. Psihijatrijski stručnjaci su bili sigurni da je moja depresija, autodestrukcija i destrukcija karakter, a ne bolest i ja htjela dokazati da je štitnjača. Ma jebi se. Nadala sam se čarobnoj tableti za štitnjaču koja će riješiti sve moje probleme. Mater je danas zaključila da su moji problemi u petljanju s krivim ljudima. Namjerni BOLD. 

I love my Arial the way i love my coffee –  black. I love my Arial the way I love my cock. Pričam gluposti, a ne mogu okriviti štitnjaču dok 90% žena može. Život je jebeno ne fer. Imam i jedan psihijatrijski nalaz koji mi može služiti kao preporuka za posao, napisali mi pizdarije o tome kako sam racionalna i svjesna svih svojih problema  i problema u svijetu. Pa jebi se. Glavno da meni privatno nije dobro i ne spavam noću, ali se ne mogu vaditi na nikakvu dijagnozu.

Definitivno petljanje s krivim ljudima.

Jesam li spomenula da imam idealan šećer?

 

 

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima