Ono što je u njoj nikad ne umire

45
Ono što je u njoj nikad ne umire
Youtube screenshot from movie The Runaways (2010)

Misli nedaju mira. Misli žele da ti kažem da sam se ufurala trenutno u bioritam bakice. Otići na spavanje u ovo doba, probuditi se u 5 ujutro. Koji normalni teenager to radi? Svojevoljno? Misli kažu da bi mi taj bioritam dobro došao u srednjoj školi. Slažem se s njima.
Možda mi se i bioritam vampira vrati. Noći su mirnije, i prespavam dan. Oduvijek sam mrzila dan. Iako Ted Mosby kaže da se ništa pametno ne događa nakon 2 ujutro, i da je najbolje da se tada ode spavati. Ne slažem se. Ništa pametno se ne događa u 2 popodne. Idite spavati tad.

Razmišljam si da kupim limenku zelenog Monstera. Monster me nikad nije izdao. Bio je uz mene kroz burne neprospavane noći provedene učeći. Bivša gimnazijalka. Ništa čudno. Možda dvije limenke? Ovisi o parama.

Razmišljam što da ti još kažem prije nego što odem na gledanje serije.

Sjetila sam se kako sam se sa Naomi dopisivala preko pisma. Imale smo račune na društvenim mrežama, bile smo aktivne i u mogućnosti komunicirati tako, ali ne. Odlučile smo za komunikaciju putem pisma. Mislim da ću joj ovih dana poslati pismo.
Nije se dugo javila, zabrinuta sam za nju. Nadam se da je dobro. Sigurno je pod stresom. Zadnja godina srednje škole. Prisjećam se toga pakla. Samo sam čekala da čim prije bude gotovo. Znaš ono kako te na kraju svake školske godine čeka fino 6 mjesec, prođeš razred, pa ideš u gušt 2 i pol mjeseca. Tulumi, more, sunce, vrućina, pljuge, alkohol.
U zadnjoj godini nije tako. Osim što moraš proći razred, čeka te pisanje mature. Riječ s kojom nas svi plaše još od 8 razreda osnovne škole. Barem je mene užasavala. Srednja škola je gotova. Dolazi novi period. Faks. Brucoš si.

Tinejdžerski bioritam. Probudih se u 13:00 popodne. Jutarnja kavica, osigurati svojim plućima rak, pušenjem pljuga jednu za drugom.
Odgovoriti na par poruka koje imam neodgovoene na društvenim mrežama, da ljudi ne misle da sam mrtva. Misli i rukama je došla volja da pišu nešto.

Tko bi se drugi sjetio provalit sam sebi u stari blog, koji je moja bebica još od davne 2009 godine, u 3 ujutro? To mi je inače jedini tajni talent. Provaljivanje sebi u račune na društvenim mrežama koje sam odavno zaboravila.
Koliko sam samo vremena sa 12 godina potrošila samo na taj blog. Sjećam se kad bi imali goste, neki obiteljski događaj, da ja budem među ljudima? Možda 3 minute, onda svi zašutite i pustite me da radim novi dizajn na blogu, što je inače potrajalo par sati.
Cijelu nedjelju i noć sam potrošila da dovedem blog do savršenstva. Kakav san pobogu? Uspjelo mi je, u 10 ujutro.  Dobro mi je došla poštena doza kave. Kvaliteno vrijeme sa ocem uništeno, jer je ovisnost uređivanja bloga zvala po još jednu dozu.
Ugrijala sam se kraj vatre i gledala koje meso je stavio na vatru i zbrisala.
Kava nije bila dovoljna da me drži budnom. Trebalo mi je još nešto. Nešto poput 10 neodgledanih finalnih epizoda HIMYM? Da. Taman kad sam završila sa gledanjem zadnje scene bilo je već 19:00 navečer. Hrana. Meso je bilo ukusno, iako sljedeći dan nisam mogla podnjeti miris. Odlučila sam pojesti svoj recept iz djetinstva. Rastopljeni sir na kruhu.

U ponedjeljak je moje ptičica odlepršala iz gnjezda u Varaždin. Već mi se odmah nakon terapija javila da joj falimo. I ti nama, dušo. Ali to bi značilo da se vraćam u svoju ulogu Pepeljuge. Stari je već odlepršao na poslovni put. Danas je srijeda, još uvijek ga nema.

U utorak je baka došla. Bilo je i vrijeme. Trač kava uz pljugu. Zadimile cijelu kuhinju. U 10 navečer mi se sprdnulo skuhati nešto za sutra. Svinjske šnicle sa pireom. Profić sam! Nadam se da je ostalo još pire-a da mogu maznut za svoj podnevni doručak.

Planovi za danas su mi ispeglati robu veličine Hrvatske zastave. Ubaciti dozu prljavog veša u mašinu. Osušiti opran veš koji je od jučer ostao u mašini jer sam ljenčina. Zaspati prije  6 ujutro.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Hellmouth
Blog k'o blog. Pišem da izbacim iz sebe višak emocija. Želim da osjetiš svaku moju riječ. Tijelo mi je mlado, a duša kao da je stota. Žalim što ima tako puno odustalih. Kava. Cigarete. Kiša. I on.