Otvoreno pismo medijima, bolnicama, vlastima – ljudima

389

Moje je ime Nika Ostoić, uskoro su mi 34 godine i ovo je moj život u zadnjih godinu dana:

Žrtva Cyberbullyinga

Žrtva Cyberbullyinga

Objavljuje Kod nas doma u Utorak, 1. listopada 2019.

Isključila sam se kompletno s društvenih mreža, gotovo odustala od pisanja… Zbog ovog prikazanom u  HRTovom prilogu. Molim ljude da mi na mobitel ne javljaju što se dešava na mom fejsu, no prijatelj mi je poslao ovo i hvala mu na tome:

Zapravo, dovoljno je baciti pogled na moj Facebook profil: http://www.facebook.com/nika.mbus

Uvrede, prijetnje, mentalna silovanja od očito nestabilne osobe, stabilne u svojoj psihozi ili što to već jest. Nisam doktor. Tu osobu je nemoguće blokirati jer  nitko nikada nije pokazao toliku upornost u izradi lažnih profila. Čini se kao da ta osoba nikada ne spava. Ponekad me u strahu za svoj život, da, strah me za vlastiti život i mislim da slučaj nije za policiju nego za bolnicu. Osoba je opsjednuta samnom. Ovaj slučaj ne pomaže u mom liječenju depresije. Ako uzvraćam njene uvrede, postaje još gora, a sve traje gotovo godinu dana. Nažalost, iako ja znam tko je ta osoba, imenom i prezimenom, zakon koji regulira lažne profile kod nas ne postoji. Ona se dapače i predstavlja, a govori o sebi u trećem licu kako bi se zaštitila. Zašto tu osobu to toliko zabavlja, ja ne znam, imam razne mušice, ali takva psihička bolest nije mi poznata. Napada sve koji su mi bliski. Noću zove i na kućni telefon. Što ona želi, mislim da nitko ne zna. Znam da je kažnjivo imenovati je, no stotine ljudi već znaju njeno ime. Kažnjivo je imenovati je iz razloga što postoji 0,001% da se netko predstavlja kao ona. No ja znam da je to ona.

Ne pozivam na linč.

Neki su mi ponudili svoje usluge fizičkog nasilja nad dotičnom misleći da će je to ušutkati, ali fizičko nasilje em je  kažnjivo, em nije rješenje. Znam i ja opaliti zidarski šamar. To nije rješenje. Osoba prijeti tužbama, sasvim neosnovanima i hvali se da ima lažne svjedoke koji će kako kaže – lažno svjedočiti protiv mene u zamjenu za njene sexualne usluge. Također laže o glupostima tipa da cijelu policiju drži u šaci i da svima pruža sexualne usluge. To ni dijete ne bi povjerovalo.

Ta osoba  nije ništa drugo nego jedna obična nasilnica. Nasilnica s bolesnom, psihopatskom fiksacijom prema meni.

A tko sam ja? Ja sam samo osoba koja se zatekla na krivom radnom mjestu u krivo vrijeme: naime, morala sam dotičnoj po naputku urednika poslati odbijenicu jer se htjela fotografirati za časopis, a nije imala fizičke predispozicije za to. Držala je mene krivom. Dvije godine nakon, neki čudni ljudi su joj omogućili fotografiranje za taj časopis ne fotošopom nego fotomanipulacijom. Nitko je po tim slikama ne prepoznaje. Zbog toga sam tom časopisu otkazala suradnju i urednika nazvala beskičmenjakom zbog čega mi je žao jer smatram da čovjek nije kriv za to već da su mu slike dotične podvaljene. ”Šefe, imamo slike” – vjerujem da mu je to rečeno od strane tih čudnih ljudi gonjenih čudnim motivima.

Te ljude sam jer su bili na  prosjačkom štapu, ja dovela u taj časopis i neopisivo mi je krivo zbog toga. Krivo mi je jer je urednik dobar čovjek, jedan od rijetkih šefova koji se prema svojim radnicima ponašaju prema ljudima.

Uvijek sam bila mamac za čudne individue, valjda jer sam malo excentrična, a uz to i naivna. Sada ispaštam i nemam mir duše. Zbog bolesnih ljudi. Ne očekujem suosjećanje jer ljude tuđa nesreća raduje. Čast manjinama.

Ovaj text je jedan noćni slijed misli osobe koju uništava psihički bolesna osoba. Moja  obitelj nema mir, moji suradnici i prijatelji nemaju mir. Mi smo silovani već godinu dana.

Ako imate mir – cijenite ga.

Šaljem ljubav. Ono malo nje što je u meni preostalo.

N.

 

 

 

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima