Pička pokreće svijet: Čudovište je u tebi

763

Kažu da pička pokreće svijet. To je točno. Evo, voljela sam pičku. Pičku od osobe toliko da sam završila na antidepresivima koje sam jela na žlicu. Jel mi pomoglo? Nije, samo sam natukla kile jer ni ja 45kilašica nekoć, nisam otporna na nuspojave takvih suvišnih lijekova. Suvšnih – kad se njima liječi loša veza. Sedam sam godina voljela pičku koja je više od mene voljela svoju bivšu. Bila sam bolja pička od bivše, ali to nije pomoglo. I dalje sam ga zaticala noćima kako plače za tom bezveznom pičkom. Ne pitajte me zašto sam to trpila tolike godine. Ne znam ni sama. Valjda jer sam bila glupa ko kurac u sladoledu.

Došlo mi je da ga nazovem danas. Nismo u kontaktu, ali meni je došlo da ga nazovem da mu kažem da želim da umre jer je ubio mene, ubio je osobu koja sam bila. Bilo je to svojevrsno samoubojstvo jer sama sam kriva što sam ostajala. Kolutam očima na tih sedam godina tako jako da samo da mi oči ne ispadnu iz glave. Čak nam je i sex bio loš. Ne znam zašto sam ostajala. Voljela sam pičku, a čudovište u meni je raslo u želji da iz njegove glave ili, if you will, srca, izbaci tu bezveznu nikakvu pičku koja je bila tu prije mene.

Ima jedna pjesma koja tu moju priču jako dobro opjevava, nije loša pjesma:

Do you think of her, when you’re with me? Do you wish I was, a bit more like her?

Zbljuv.

Srce mi se slamalo sedam godina na sedam milijuna načina. Trebala sam otići odmah jer veza s nekime tko vuče neriješene osjećaje iz prošlosti nema smisla. Dokazala sam si to nedavno kad sam na ulici vidjela tu njegovu nepreboljenu pičku kako šeće njegovog psa i skoro se pravila da kopam po smeću samo da izbjegnem kontakt očima. Dobio ju je. Moja intuicija bila  je točna. No, da odem iz te situacije trebala sam upoznati najtoplije smeđe oči, zlatnog retrivera u tijelu odraslog dvometraša, oči koje sam čekala sedam godina. Sedmogodišnju vezu riješila sam telefonom kao pička, ali nije ni zaslužio više, dapače zaslužio je SMS, ali ja sam ipak nazvala: ”Mi prekidamo jer meni su se počeli sviđati drugi ljudi”. Najpošteniji prekid ikad, ako mene pitate. Mislili ste da mi je ova pička iz priče slomila srce? I ja sam isto, ali što je slomljeno srce shvatila sam godinu dvije nakon što su mi ga slomile te smeđe oči. Nisu mi ništa ružno učinile, samo su mi pokazale što je to sreća i onda mi to brutalno oduzele. Jer nisam bila pička koja je pokretala njihov svijet.

Nakon tih očiju čudovište u meni počelo je muškarce gledati kao objekte za koje se ne mogu vezati. ”Lola više nema srca, cijeli grad to zna” – pjeva Severina. Jebote citiram Severinu. Imam osjećaj da je moje srce toliko slomljeno da u meni više nema ljubavi. Ja ne patim, ja ne plačem. Ja samo više nemam ljubavi jer sam svu potrošila na smeđe oči. Ne želim ih više vidjeti, želim im sreću. Ne želim da mi se ikad više nasmiješe. Učinile su me hladnom, emocionalno oštećenom. Jednostavno ne znam više voljeti, ne znam osjećati leptiriće u želucu. Čudovište u meni odabralo je samoću. U meni se stvorio neki zid koji mi ne dopušta da se iskreno zaljubim. Ljubav je za djecu. To mi govori čudovište u meni.

U sedam godina  izgubila sam sebe, onda se našla u smeđim očima i prvi i jedini  put osjetila sreću koju proklinjem jer bi mi bilo lakše da ne znam što je sreća pošto mi je oduzeta. Imam sreće u kartama, ali nemam u ljubavi. Izdominirat ću svaki kreativni natječaj i nagradnu igru, ali će me pičke zato slomiti.

Ljubav više ne očekujem i mirna sam s tom mišlju. Ne želim je jer me  umorila. Koštala me psihičkog i fizičkog zdravlja, bacila me u jebeno dubok ponor iz kojeg sam napola izašla. Penjem se svaki dan sve više, skoro sam na vrhu. Ljubav je bungee jumping ili skok padobranom, samo što se u ljubavi samo najsretnijima otvori padobran. Netko tko ovo čita se sad smije kako sam sedam godina provela u besprizornoj vezi. Nisam jedina. Možda si i ti u  takvoj vezi samo to ne znaš jer najteže je uvidjeti ono što se događa tebi. Tek kad te neke smeđe oči povedu za ruku i pokažu ti što je sreća, tek onda uvidiš da te čudovište u tebi vodilo sasvim pogrešnim putem.

Snosim posljedice tih sedam godina još i danas. Tražim onu sebe koja sam bila prije. Tražim onu nasmijanu sebe, onu neslomljivu, prepunu života. Pička od čovjeka pokretala je moj svijet. Više nikome ne dajem sebe jer kroz praksu vidim da me ljudi ne zaslužuju pa radije biram površne veze ili samoću. Jer ja u veze dajem sve od sebe i to završi loše po mene. Ne činim to više. I ne, nije to strah, nego neki zid koji se stvorio u meni. Ljubav je istrošena na smeđe oči. Ona nije aktivna više, ona ga ne gladi po kosi i moji snovi nisu o tim očima. Samo sam im dala previše ljubavi i ljubavi u meni više nema.

Upoznajem muškarce i ne dajem im svoje srce ili što je to već to što dajemo. Zatim ih gledam kako me bez riječi napuštaju i mislim: ”Boli me kurac” – jer nisam dala sebe. Imam osjećaj da me se više ne može povrijediti.

Ja ne patim. Ja sam dobro. Samo su me slomili i učinili čudnijom. A najviše me slomilo čudovište u meni. Pozdravljam staru veselu sebe i pitam se gdje je ta osoba koju je proždrjelo čudovište. Ne znam gdje je pička od čovjeka i ne znam gdje su smeđe oči. Vrlo sam sigurna da me niti ne zanima.

…and anywhere I would have followed you.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima