”Pogledaj dom  svoj Balkane-  moje pismo Balkanu”

60

 

Zalaskom sunca u kafanu malo izvan centra grada ulazi povelik gospodin, uljudnim pozdravom i smiješkom naručuje čaj.

Kocka, kladi se. Ne puši i ne psuje. Kafana je prazna. Samo on i ja.  Pjesme na jukeboxu stalno se mijenjaju, malo strano, pa malo domaće.

 

Odjednom nastane smrtna tišina

.

‘’Pogledaj dom svoj, andjele i skini paucinu s’ ocij, videces prizore potresne, videces nesrecne i bolesne videces cemer, smrt i jad.’’

 

Čovjek ustaje od stola.

 

‘’Molim Vas naplatite si.’’

 

Izlaskom iz kafane, mirnim glasom kaže: ‘’Da je pjesma Pogledaj dom svoj anđele, napisana i snimljena negdi drugdje, bila bi planetarni hit.’’

 

Ima istine u toj rečenici. Ima i tuge i sreće u toj rečenici.  Ima i tuge i sreće na Balkanu.

 

Onaj koji je živio i još uvijek živi na Balkanu nosi u sebi nekak teret od malena.

Teret koji nije dobar ni loš. Milenijska generacija Balkana živi u svojem posebnom svijetu kojeg je sama stvorila.

 

Ne pripadamo nigdje, ni u staro doma Balkana, za kojim svi čeznemo iako nismo u njemu živjeli, no ne pripadamo ni novom Balkanu jer smo još previše zakupljeni onim starim.

Živimo u nekom smrdljivom mjehuriću alkohola, cigareta i kave.

 

U mjehuriću u kojemu smo zapravo svi sretni zmazani. Sretni i nesretni u isto vrijeme. Prolazeći pored svih tih napuštenih atomskih skloništa, koja su sad primjerena za nešto drugo, pretežito za okupljanje nekakvih udruga, u zraku osjeća se nostalgija. Svi govore kako je prije bilo bolje. Od roditelja pa do medija.

 

Ima negdje skrivene istine na Balkanu. Ima negdje netko tko je samo sretan ili samo nesretan. Ima tuge i sreće na Balkanu.

 

Ne želim slušati kako je bilo prije bolje, želim da bude bolje sada. Neka nam se vrate kvalitetni glazbenici. Vratite se i naučite mlade. Niste bili gotovi s učenjem, a otišli ste.  Vratite se mladi umjetnici, prerano ste otišli. Koga da sada zovem, kada vas je svijet ukrao. Vladajuća stranka otjerala, a Irska uzela.

 

Ima negdje posla na Balkanu. Ima negdje tko dobro zarađuje, a ne krade od drugih. Ima tuge i sreće na Balkanu.

 

Nakon svih borbi i dobivene slobode, niste nas naučili vikati.  Htjeli ste nam bolje, htjeli ste da imamo sve a da ne radimo za to. Niste htjeli da pišamo krv ubijajući se i radeći, a sada ne želimo raditi. Naučili ste nas cijeniti zgrade i poslovne mogućnosti, a niste nas naučili cijeniti šume i rijeke. Žao mi je Balkane što smo takvi,nemirni i nepredvidivi. I dalje si nam predivan.

 

Svijet se mijenja, čovjek je čovjeku postao vuk, no ovdje je čovjek čovjeku više drug. Balkane idem ja od tebe ali ti nikada nećeš otići od mene.

 

Volim kafanska jutra, i pijane noći. Volim prvomajski grah za sugrađanima i volim popit domaće vino.  Volim i dalje vidjeti puna igrališta i pomiješane generacije. Volim kada babica na plaću oči sjaje, volim vidjeti ti zamotane glave.

 

Molim te pogledaj dom svoj Balkane.

 

Toliko si propatio,a dalje si toliko lijep.

Ima sreće i ljepote na Balkanu. Ima i velike ljubavi. Ima sreće i tuge na Balkanu,

 

”Pogledaj doma svoj Balkane,skini paučinu s očiju vidjet ćeš prizore predivne, vidjet ćeš srećne i zaljubljene, vidjet ćeš raskoš,smijeh i ljepotu!”

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Sara Branilović
Kontradiktorna osoba koja voli crnu boju i roze šljokice i zaluđena je vintage stilom. Životni moto je: Nema labavo i Nikaj se ti naj se bu.