Postoje li zaruke iz ljubavi?

238

Živimo u vremenu kada je najlakše napraviti dijete. Nemam na umu nikoga osobno, već je to objektivno gledano. Što mi opet, iznova, potvrđuje činjenicu da nismo daleko dogurali od srednjeg vijeka. Nekada su se ljudi, barem kako mi je baka pričala, ženili radi novaca, narodili to dijete, i pristali živjeti s random osobom koju ne poznaješ do kraja života, bez obzira na to što tu nema prave ljubavi, ili kako bi bajke rekle, pravog poljupca. Moja baka nije pristala, već se predala u ruke ljubavi. No, o tome možda neki drugi puta. Pričala mi je da je žena sa svojih 17 godina bila muškarcima za brak, one starije odnosno žene od 18 godina su bile nazivane “stare cure”. Udarila bi svom snagom s feminizmom sada. Ali suzdržat ću se. Poanta je, da nije ništa čudno za ljude iz srednjeg vijeka da ne čestitaju zaruke, što mi se dogodilo s jednom ženom i nije mi bilo jasno. Ali sada razumijem da srednjovjekovnim ljudima zaruke i brak nisu bili veselje, nego nešto što se mora. Jer si stara cura, ili jer mu je pobjeglo. Ili ste planirali. Nebitno. Mora se. Prisiljen si.

Dan zaruka. Dogodio se i taj dan. Frajer je kleknuo s kutijicom u kojoj je prsten. Više nisam definicija cure nego zaručnice. Ne moraš hodati od kuće do kuće da bi svima vikao da nisi u vezi nego si zaručen, pošto imamo koristi od društvenih mreža. Pa objaviš javno da se ljudi ne ljute na tebe, jer kako to oni nisu znali. Dok drugi misle da su to samo “fejs zaruke”, jer i toga ima u ovom ne srednjovjekovnom dobu. Klasično, ljudi šalju poruke podrške i čestitaju. Imaš tih svojih “15 minuta” egocentrične pažnje zbog prstena na prstu. Starim frendicama moraš ispričati sve sitne detalje o tome kako je to on kleknuo, gdje je to bilo, i sva ta curičasta sranja, jer nekima nije dovoljno prsten je na prstu već moraju znati i kakve je čarape imao taj dan. Okej. Tipkala. Objavila javno. Taj dan se sve vrtjelo oko zaruka. Ono što me najviše frustriralo, osim tih 15 minuta slave, jest činjenica da se moje na odgovaranje čestitke u privatnom inboxu svodilo na ovo: “Hvala. Nisam trudna. Hvala. Nisam trudna. Hvala. Nisam trudna.”

90% ljudi koje znam,pa čak i moj rođeni brat su bili uvjereni da je dragi kleknuo samo zato što mu je pobjeglo, pa je morao. Mislim da sam ih sve razočarala s činjenicom da smo se zaručili jer smo skužili da je “to što imamo to”. Još razočaranja za vas, ili možda čudne nenormalne situacije koja je neoprostiva – prošlo je par mjeseci od zaruka i još uvijek nemam trbuh do zuba. Niti planiramo. Osjećam se da je prsten na ruci, bez trudnoće nešto čisto i tako nevino. Doslovno kao onaj klišej iz filmova. “Skužio sam da si ona prava, vjerujem u pravu ljubav i odlučio sam. Želim te za zauvijek.”

Zaručnik i ja smo dva različita svijeta, koja vjerojatno nemaju niti jednu zajedničku stvar osim smisla za humor. On voli provoditi vrijeme u društvu, ja sam tip koji radije visi doma u svoja četiri zida. Ja sam pušač, on nije i mrzi dim, iako mi kupuje cigarete. On će radije potrošiti zadnjih 100 kn na nešto, ja ću štedjeti. On mrzi horore, ja ih obožavam. On voli akcijske filmove, meni su dosadni. Vatra i led. Jin i Jang. Možda imamo i više zajedničkih stvari nego što vidim, ali poanta je, karakterno i prema interesima smo dva različita svijeta koji se drže skupa. Naša veza je doslovno jin i jang. Dva različita karaktera su se složila u vezi jedne životne odluke, što mi je bilo pomalo čudno s obzirom na našu različitost. “Prvo brak pa dijete.”

Naravno su je i ekipa koja osim čarapa mora znati biram li vjenčanicu i hoće li uskoro dobiti pozivnicu za vjenčanje. Ali da se nas pita, nama se ne žuri. Ustvari, kada smo se složili oko “prvo brak pa dijete” stvari, je predložio da odemo kod matičara i oženimo se. Pa smo došli na raspravu da ipak želimo veliko vjenčanje. Poanta je, ne oženimo li se sada, ekipa pita kada se ženimo. Ako se oženimo, ekipa će pitati je l’ dijete na putu.

Na kraju krajeva, brak je samo tradicija. Subjektivno, neki “dokaz društvu”, odnosno primijetila sam da se sada ljudi odnose prema našoj vezi u smislu, “aha, ovo je sada ozbiljno, vi nećete prekinuti?” što smo mi znali otprije, samo je taj životno važan prsten dokaz ljudima da je naša veza na drugoj razini. A da se pita kako se mi osjećamo? Apsolutno isto. Naša ljubav se nije smanjila, niti povećala radi prstena. Ostala je na istome nivou. Da, u principu to znači ako nekome podmetneš dijete, i forsiraš brak partner te neće voljeti više, niti će te voljeti manje.

Za kraj, da odgovorim na pitanje postavljeno u naslovu. Da. Postoje zaruke iz ljubavi. I to u 21. stoljeću! I u redu je čestitati jer zaruke nisu prisiljene. Niti je dijete na putu niti se planira.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Andriana Filipović
Filmofilka koja je stalno frustrirana stvarima koje se događaju oko nje. Na sve imam mišljenje i komentar. Ponekad bovaristička individualka. Zaljubljenica u mentol cigarete, kišne dane, tople napitke i horor filmove.