POZNAJETE LI KOJU SUPERGIRL? (supergirls just fly)

329
POZNAJETE LI KOJU SUPERGIRL? (supergirls just fly)

Znate što stvarno ne volim? Ako moram sve što ne volim svesti na tri banalne stvari, k’o iz topa nabrojit ću sljedeće: voćne sladolede, deus ex machina filmove i – klišeje.

Prvo iliti voćni sladoled odnosi se na moj PTSP iz djetinjstva uzrokovan popularnim Silk Milk sladoledom. Onaj voćni sirup u sredini, sirup koji sumnjičim da je obični koncentrat soka za razrjeđivanje, svi su obožavali i još uvijek obožavaju, a ja sam ga mrzio. Jednostavno, Silk Milk je za mene Snjeguljica uništena sokom za razrjeđivanje.

Deus ex machina filmovi i serije su pak druga stvar koju ne mogu prožvakati. Odnosi se to na sva audiovizualna djela u kojima se odigravaju borbe dobra i zla predvođene silama svemira ili bilo kakvim nepostojećim bićima. Primjer? „Igra prijestolja”. Pokušao sam odgledati 10 minuta i nije mi uspjelo.

„Oh, shit, at least you tried”, rekla bi Lana Del Rey u pokušaju da bude prosta u svojoj pjesmi prepunoj klišeja, a ja kažem da je red da se osvrnem na tu treću stvar koju mrzim, a to su upravo klišeji.

Mogu to biti klišeji u govoru, klišeji na filmu ili klišeji u praksi, klišeji u svakodnevnom životu. Svi klišeji, počevši od generičkih čestitki tipa „sretan rođendan’’ i „sve najbolje’’. Takve rođendanske čestitke mi idu toliko na živce da mi je draže kad mi osoba ne čestita rođendan nego napiše takvu poruku kad već nije u stanju smisliti nešto iole personalizirano.

Inače, moje statistike su pokazale da što su ljudi gluplji, to više pišu klišeje na Facebook. Npr. svaka glupača piše „Novac možda ne može kupiti sreću, ali ipak ću radije plakati u Jaguaru nego u autobusu’’ – uopće ne znajući da je to citat Françoise Sagan. Osim toga, svaka ta redovito u rubrici „About me” ima napisano: „I’m a supergirl, supergirls just fly”.

Majke mi, kad bih krenuo brojiti sve ženske koje taj natpis drže na Fejsu ne bih stigao nigdje, jer bi to brojenje potrajalo jedno dvije godine i došlo bi se do broja koji prosječni digitron ne može pobrojati već ispadne – ERROR.

„Supergirl’’ je prilično dobra pjesma, ali pobogu, zar sve ženske moraju tekst njenog refrena držati u „About me”, ne mogu uzeti nešto drugo, barem mrvicu originalnije? Doduše, po tome odmah eliminiram potencijalne djevojke i ljubavnice, čisto preventivno.

Jednom sam učinio krucijalnu grešku i otišao na spoj sa ženskom koja je upravo taj natpis držala na Fejsu. Točnije, ta Supergirl me pozvala na večeru k sebi doma jer ona, citiram, odlično kuha. Poslužila mi je tjesteninu s umakom. Bitno je naglasiti da pod „super kuhanje’’ ne možeš nekome uvaliti bolonjez niti milanez, pa čak ni carbonaru, jer svi znamo da je to prvo jelo koje si naučio kuhati u prvom srednje za nuždu, u slučaju da staraca nema doma.

Pod „super kuhanje’’ možeš prodavati jela koja radi tvoja baka, u naaajgorem slučaju napravi barem paprikaš od nule, a ne neke pubertetske bućkuriše bazirane na gotovom umaku iz supermarketa. U pravu sam, nisam li?

Hvaliti se da super kuhaš, a onda nekome servirati tjesteninu, isto je kao da se hvališ da super sviraš gitaru – ali plastičnu, na igrici Guitar Hero i to kad igraš protiv svog nećaka koji na jesen kreće u drugi osnovne. Ne znam kome pada napamet nekoga pokušati impresionirati bolonjezom, za ime Isusa! Aha, valjda istima koji pišu „I’m a supergirl, supergirls just fly”.

Sve te ljude koji se diče svojim nevjerojatnim kulinarskim sposobnostima, a znaju napraviti samo tjesteninu treba sjebati i izmisliti im ovo: „Iz zdravstvenih razloga ne smijem jesti ništa s glutenom, nikako tjesteninu”. Pa da vidimo te velike kuhare!

Dakle, ta Supergirl mi je za desert poslužila jagode sa šlagom što je bio specijalno isklišejiziran potez pošto nije bila sezona jagoda te je time zaradila još jedan minus u mojoj crnoj knjižici ispraznih žena. Jagode sa šlagom inače ne volim, to mi spada u istu  kategoriju kao i već spomenuti omraženi voćni sladoledi, ali to joj nisam zamjerio jer sam valjda jedina osoba u svijetu koja ne luduje za time.

Dok smo jeli, pričala mi je o svojoj fascinaciji serijom The Game of Thrones i o tome kako si želi kupiti psa iz te serije, neku specijalnu pasminu koja izgleda k’o vuk i kad to kupi onda će biti prava Supergirl i svi će se za njom i njenim preseratorskim psom okretati na cesti. Pogađate, to joj je dodalo još jedan minus u moju crnu knjižicu jer uvijek otvoreno ismijavam ljude koji nabavljaju specijalne ekstravagantne pse koje uvoze iz dalekih stranih zemalja tipa Rusija i plaćaju ih 2000 eura zato da bi se za njima okretali po cesti. Vjerujem da takve osobe u tajnosti svoje sobe misle ovo: „Jadan/a sam i po ničem nisam poseban/a i zato ću si kupiti specijalnog psa kakvog nitko nema da time nadoknadnim ono što nemam, npr. karakter i šarm, i pokušam izliječiti komplekse.” To vrijedi i za muške i za ženske. Znate kak se kaže, što veći auto/pas, manji kurac.

Čim vidim nekog obrijanog lika s nekim opasnim psom, odmah znam kol’ko je sati. Dapače, najveće muške pičke koje znam imaju najopasnije pse. Takve likove zovem Supergirls. Bio je kod mene u kvartu jedan takav muški Supergirl, sav salast i debeo, a glumi da je nabildan i kupio si je rotvajlera iz nekog specijalnog šampionskog legla, uvezao ga iz Njemačke, ovo ono, pedigre ovaj i onaj. I onda je javno pizdio jer ne samo da ti specijalni geni nisu prešli na njegovog psa, nego nije ni narastao dovoljno velik za svoju pasminu, a da stvar za njega bude još gora, pas je bio iznimno plašljiv i bojao se svih pasa u kvartu.

Supergirls, i muški i ženski, su svi koji ne znaju napisati ili reći nešto osim otrcanih klišeja. Svi oni čiji su životni potezi isklišejizirani, koji ne znaju za originalnost. Želiš biti frajer? Kupi si najvećeg rotvajlera ili još bolje, pitt bulla – ako ga se ne bojiš. Želiš biti ljepotica? Ošišaj se kao sve cure u gradu, stavi jednake pramenove i obuci se cijela u Zari, budi ista kao sve. Želiš impresionirati nekoga svojom kuhinjom? Napravi mu špagete kao prava Supergirl i serviraj jagode sa šlagom da ga zavedeš jer si u nekom priglupom časopisu pročitala da su jagode afrodizijak. Želiš se predstavljati kao pametan i ispred svog vremena? Veličaj deus ex machina filmove i pričaj kako je to „napredno’’ i „totalno zakon i da skriva duboku poruku o borbi dobra i zla!”

Smeo sam s uma da je ljeto i da su mnogi od vas na plaži. Nadam se da vam se Playboy nije razmočio na mokrom ručniku i da ipak čitate ovaj tekst. Osvrnite se oko sebe – plaža je prepuna klišeja. Koliko djevojaka s tetovažom leptira vidite oko sebe u krugu od 50 metara. Jednu, dvije? Šest? Pogodio sam! Prosječan broj žena s tetovažom leptira na 50 metara (valjda kvadratnih) iznosi šest. To vam je tako i zimi samo to ne vidite.

Jedan tattoo majstor mi je rekao da mu tetoviranje upravo leptira donosi 70% zarade. Nije li to poprilično poražavajući podatak? Od nebrojeno mnogo motiva na svijetu 70% tetovirane populacije odlučuje se upravo za jebenog leptira, i to znate zašto? Jer… „I’m a supergirl, supergirls just fly”. Originalno, zar ne? Sarkazam.

Te iste supergirls s leptirima obično imaju piercing na pupku. Nemam ništa protiv toga, ali moram primijetiti da ljubiteljice isklišejiziranih leptira na taj svoj pupak obično objese ni manje ni više nego cirkonskog Playboyevog zeca! Nemam ništa protiv tog spornog zeca, dapače, on mi plaća mjesečne račune i koktele mojim brojnim ljubavnicama, ali taj cirkonski Playboyev zec je totalni kič.

Nema taj nakit za pupak nikakve veze s ovim genijalnim časopisom, to dizajnira netko tamo u Kini i proizvodi za 0,02 centa, pa se onda to u Zagrebu u Importanne Galeriji prodaje za 159,99 kuna + 10% popusta na blagajni jer samo u Hrvatskoj koja je full of life i full of shit glume da je kirurški čelik nešto što ima neku vrijednost.

Ako ste se zbunili, pojasnit ću – nakit za piercing radi se od kirurškog čelika i to slučajno znam jer sam i ja jednom imao 16 godina i sukladno svojoj nježnoj dobi i fiks ideji da pirsam jezik, to mi je pasalo uz imidž jer sam tada redao jedinice u školskom imeniku i vodio neonacistički blog na internetu, no nećemo o tome.

Kad već pišem o tome, pustio sam si na YouTube pjesmu Supergirl. Izvođač je neki Raemonn, one hit wonder, mislim da je Švabo. Slavni refren ide ovako: „Then she said: It’s okay, I got lost on the way, but I’m a supergirl, supergirls just fly.” Pjesma uopće nije loša, daleko od toga, ali Bože presveti – i dalje mi nije jasno zašto se 90% žena nakačilo na to!

Shvaćam ja što one misle, one se prepoznaju u pjesmi, one su jedinstvene i posebne, malo su se izgubile na životnom putu kako pjesma kaže, ali one su supergirls koje nastavljaju letjeti, sve mi je to jasno Ali… Kako si pobogu posebna, ako taj isti identični klišej ima na Fejsu napisano – ili ne daj Bože na tijelu ispod leptira istetovirano – 90% žena?!

Sad bi mi netko rekao da kako ja znam da one misle da su jedinstvene, bla, bla. E pa lijepo, znam! Svi misle za sebe da su posebni; oni koji to ne misle liječe se u Vrapču od depresije i piju šarene tabletice ne bi li to počeli misliti! Problem je u tome što su ljudi, dopustite mi da se tinejdžerski izrazim, lejm. Isprazni su i neoriginalni i baš je zato svijet prepun gluposti jer je malen broj onih koji su u stanju izmisliti nešto novo i originalno i velika, prevelika većina kopira jedni druge i baš zato si ti sad na plaži okružen s minimalno šest, a maksimalno 60 (statistika) žena s tetovažama leptira ili cirkonskim Playboyevim zecom na pupku (ili oboje odjednom!). I barem 80% tih oko tebe fantazira da su glavna vilinska kraljica iz The Game of Thrones. Možda i ti fantaziraš da si glavni vilenjak/vampir/zmaj/vuk iz te serije, ili o čemu se već serija radi.

Ništa, dosta sam napisao za danas i idem si napraviti špagete jer mi se danas ne da kuhati. Već smo naučili da se bolonjez ne računa pod kuhanje, ma koliko nas samozvani veliki kuhari i kuharice uvjeravali u suprotno. Prije no odem, dat ću vam nekoliko korisnih savjeta po kojima možete prepoznati ispraznu supergirl, osim po tetovaži leptira i cikonskom zecu. Ima, recimo, lažnu Louis Vuitton torbu.

Sad ćete me pitati kako ćete znati da je lažna ? Jednostavno je – 99% žena ima lažnu pa je vjerojatnost da ste naletjeli na onih 1% jednaka 0,001% dakle… Sve vam je jasno.

Zatim ima umjetne nokte s bijelim frenchom. To vam je ono kad su vrhovi noktiju bijeli kao korektor za papir. Kako ćete znati da su nokti umjetni? E pa tako što svega 1% žena uspijeva pustiti prave nokte, a da oni sliče na nešto.

Treća stavka bitna za prepoznavanje je odabir pića u kafiću. Ako naruči koktel Sex on the Beach, imate posla s neorginalnom supergirl teže kategorije.

Ako niste pročitali između redaka, pouka ovog sastavka glasi: budite svoji i originalni i klonite se ispraznih ljudi jer to loše utječe na vaš mentalni razvoj, zatupljuje. Znamo da je ponavljanje majka znanja, ali ako je nešto ponovljeno milijun puta, automatski dobiva status klišeja, a osoba koja to i dalje ponavlja postaje vlasnik titule „Miss ili Mister već viđenog, isfuranog i fejk”.

I, da, provjerite piše li vašoj curi/ženi/ljubavnici na Fejsu „I’m a supergirl, supergirls just fly” i ako piše – odmah ju ostavite jer zaslužujete bolje!

Ili ju barem natjerajte da to izbriše jer, vjerujte mi, jako glupo izgleda.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Kristijan Martinović
Volim jesti pizzu iz kutije i pušiti cigarete uz vopi u kafićima na terasi dok pada kiša.