Priča mog života iliti MRŠ U KURAC

525
Priča mog života iliti MRŠ U KURAC

Zadnji put kad sam izašo iz kuće bez namjere da kupim cigare, kavu ili travu bi bilo negdje u 9. mjesecu dok sam još imo šta za jebat pa bi držo neku iluziju društvenog života samo da nisam kompletno antisocijalno nejebljiv. Nije ko da sam socially awkward, ili kao da nemam s kim biti vani, više je surova istina da mi apsolutno sve izvan moja 4 zida ide na kurac do granice toga da pričam sa 3 osobe putem interneta i svađam se sa babom oko jačine kave ujutro, što mi je na neki način više šarmantno nego iritantno, valjda nam je u krvi.

Izađem u dvorište, i kao švicarski sat susjed mi ide nakurac svojom pričom kak je ulovio “ovolku” ribu dolje na Savi. Sa svim poštovanjem mu kažem da je dosadan i da me ribe ne jebu ni doslovno ni figurativno, šta je njemu razlog za jedan osmijeh i dvije dodatne ribičke priče, mrš u kurac.

Putem listam kog sam sve seeno u zadnjih tjedan dana i na vlastito iznenađenje dobim poruku od bivše s kojom sam imo probleme korak ispod onog filma s onim glumcem “Gone Girl” i iskreno razmišljam da joj bacim jean smajl i “aj se zaleti” prije nego “mrš u kurac”, ali onaj preostali trunak samopoštovanja šta imam odluči to ostavit na seenu, pametno.

Mislim realno, ak ti netko zapali duksu i udari te šakom u glavu ispred lokalnog alt-društvo okupljališta, te uđe u auto nekog lika šta izgleda ko da ima manjak kromosoma samo da njemu dodijeli odjeb i izađe na pola mojeg puta doma i na hladnoći čeka da ja naiđem i onda me uvjerava kako je najbolje za mene da odem kod nje spavat jer me nitko drugi neće, mrš u kurac.

Stignem na benzinsku, ekipa šta radi je skroz oke, al sam siguran da kad me vide uvijek si pomisle mrš u kurac, jer ili dođem na početak ili kraj smjene, te mi sa smješkom kaže da su mi cigare poskupile dvije kune dok ja cijelim putem zvonim lipama koje sam izvuko ispod kauča da imam ikakvog smisla u danu, mrš u kurac.

Imo bi keša da imam poso, međutim ovi poslodavci me ili ignoriraju ili mi pošalju poruku da su dali posao članu obitelji. Koji kurac stavljaš oglas na biro ak ćeš nećaku dat poso iovak ionak, mrš u kurac. A uostalom jebo me ovaj cijeli grad Sisak di mogu radit isključivo kao konobar da me jebe neki deran od 60+ kakvu je on ribu ulovio, ili neki od 60- sa istom pričom drugog značenja, i to  sa šefom od točno 60 koji nije radio dan u životu da mi daje lekcije o tome kako nema leba bez truda, mrš u kurac i ti i tvoj BMW, neznaš ga ni vozit, mrš u kurac.

Dođem doma i neradi mi internet, mrš u kurac. Nazovem odgovorne opišem im problem koji sam točno identificirao svojim blago nadprosječnim znanjem da bi mi rekli prvo: “probajte ugasit pa upalit”, te onda “s naše strane je sve ispravno”. Oke, razumijem da prosječna osoba zbilja nemora znati šta je Double NAT, ali jebem ti sve ak radiš kao tehnička podrška i čitaš točke jedan do sedam s papira svaki put kad te neko zove, mrš u kurac.

Eventualno mi proradi internet, vjerojatno jer sam zvao 30 puta dok nije došlo do nekog lika šta nije ameba koja je magično evoluirala da ima ruke, noge i 3 moždane stanice koja kaže : “aha stari sori evo sad ćemo to skinut”, mrš u…. hvala lik, svaka čast.

Otvorim fejsbuk i vidim 100 bivših frendova koji se smiješe na slikama ko da je ljubav sve šta su ikad poznavali u životu i osjećam se čak pomalo usamljeno, pitam se zašto sam sve te ljude izbrisao iz života kad gledam te slike zabave i smijeha, i onda se sjetim da su se smijali i dok su pljuvali jedni po drugima, te se onda jadali meni kako ništa nije isto otkad me nema i kako im je žao šta su me izgubili, mrš u kurac.

Najjača mi je ova jedna, šta je ponosno izjavila da vara dečka s kojim živi godinama, onda od mene napravila zločinca kad sam ja to rekao nekom drugom, jer iskreno tog čovjeka poštujem i taj teret mi ne treba u životu. Kao “kak si mogao napravit tak nešto, mislila sam da ti je za vjerovat”. Mrš u kurac licemjerni.

Presto sam objavljivat svoje pjesme radi debila koji uvijek imaju neš pametno za reć al nikad ne znaju šta pričaju. Zbilja nemam ništa protiv konstruktivnih kritika, ali kad mi neki debil dođe i kaže “ne paše mi to šta ubacuješ podsjetnike na video igrice”, daj odjebi lik, jel bi radije da pišem o tebi, jer mogu, i nebi ti se ni to svidjelo, mrš u kurac. Ali i taj je bolji nego onaj šta izmišlja tehničke nazive koji ne postoje tipa “tripl dabl kondenzer na drugoj lajni ti je wibbly wobbly a treo bi bit strejt na žutoj lajni sajdčejnan”. Osim šta znam ovih par riječi kojih je izvuko iz youtube tutoriala, uvjeravam vas da nemaju veze s tim šta priča, te ga kordialno šaljem u kurac, na šta odgovori s tim da loše podnosim kritike, mrš u kurac.

Skrolam malo po netu i naletim na članak o nekoj omladini s kojom bi vjerojatno popio pivu da se ikad upoznamo. Znači tip je išaro Tuđmanov spomenik il štagod i onda medijima izjavio da su mu anđeli s nebesa rekli da to napravi, puknem se smijat i skoro se ugušim na preslaboj kavi i na glas kažem svaka čast stari jebi ih dok možeš. U komentarima stoji ekipa koja tvrdi da je on zasigurno neki narkoman kad mu se priviđaju takve stvari. Kakvi debili, mrš u kurac.

Prije nego šta vidim još jednu sliku jedne ženske iz žutih prsluka koja je tamo čisto tako da bi sebi napravila privid neke bitnosti sa svojom sufražetkinja beretkom i pomislim si mrš u kurac, otvorim discord, koji je za vas izvan toka bolja verzija skajpa za nas prljave gejmere i krenem gledat kakva sranja pišu ovih par već spomenutih ljudi šta poštujem.

Stari moj kakvi debili, al ih volim, jer sam i ja također debil te iste vrste, pa se narednih 6 sati šaljemo u kurac jer smo glupi i to nas zabavlja, i onda za kraj šaljemo u kurac sve šta smo vidli i čuli kroz dan jer kroz naše oči živimo u carstvu lažnih lica, primitivizma i nesposobnosti, dakle ko ih jebe, mrš u kurac.

I ovaj cijeli tekst može isto ić u kurac, napisan je uz kavu podgrijanu u mikrovalnoj  u 4 ujutro jer nema smisla budit se ko normalna osoba ak ti je život kaotično besmislen, valjda iz razloga šta i ja ko i svaka druga patetična osoba u ovim krajevima ima nešta kvazipametno za reć samo da nas neko stjera u kurac, jer u srži naše ljudskosti svi se mi međusobno jedva podnosimo i to je sasvim oke dok si oke sa samim sobom, šta ne?

e da, ak si negdje putem čitanja htio meni reć mrš u kurac, popuši ga debilu.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Licemjerno Smeće
Nemam život, mrzim sve. (biće slika kad skupim lipa za neku nokiu kunem se)