Prihvati svoje ludilo iliti – Autobiografija mog uma

453

Prestanite mi govoriti da sam žena s mudima! Ja sam samo luda! Embrace your madness. Prihvati svoje ludilo, obljubi ga, poševi. Voli ga. Jedan lik je doslovno shvatio moj savjet da embrejsa svoj mednes pa je umjesto psihijatru otišao šamanu.  Ne znam gdje je u jebenom Zagrebu našao jebenog šamana. Došao je u moj office i ponudila sam mu ledeni čaj koji sam imala, a on ga je odbio jer mu šaman ne da da jede ili pije išta osim vode. Lud tip.

Prošlo neko vrijeme i počela ja piti samo vodu deset dana. Malo sam varala s jednom maslinom. I odjednom sam opet postala zgodna. Nije loše slušati savjete šamana. Inače, u obranu svog ludila mogu reći da su moje namjere uvijek bile dobre, a kažu da u Raju postoji mjesto za krivo shvaćene. Da, znam da neki ne vjeruju u Raj, ali reci to nekome tko živi u Paklu. Paklu svog ludila koje je embrejsao i hoda svijetom neprilagođen. Sjeban.

”Svi ljudi su toliko dosadni, isprazni i glupi” – misao je koja mi često prolazi kroz glavu, a u biti je stvar u tome da je problem u meni. Nisam ja dosadna, isprazna ni glupa, ali jednostavno ne pripadam u ovaj grad. Ne, ne želim sad reći da  pripadam u London ili Miami. Ne pripadam nigdje osim možda u tour bus nekog rock benda jer uvijek sam u duši bila groupie. Ljubav je i onako za djecu i pedere. Zbog rokenrola sam i poludjela.

Jeste li znali da svaki muškarac automatski ima 29% više šanse kod mene samo ako je u suvislom bendu. To mora biti rock bend, a suvisao znači da me tog benda ne smije biti sram kao što je često slučaj. Općenito mi se gade ljudi koje ne zanima baš nikakva umjetnost jer umjetnost je jedino što čini svijet smislenim.

Upravo je mater ušla u sobu i počela srat o tome kako moram počet  pušit elektronsku cigaretu. Imam elektronsku i to onu skupu od 500 ili više kuna. Zafitiljila sam je svom snagom u zid da ju strgam jer to sranje se lako strga i zaderala se: ”Nemam ju, daj mi 500 kuna da ju kupim!” Zalupila je vratima.

Onaj tko će mi braniti pušenje će biti ubijen.

Životna želja mi je nikad ne prestat pušiti i umrijeti na Jordanovcu do 40. Čemu uopće služi život nakon 40.? Aha, drkaš na svoju djecu kako rastu. Ja nemam djecu niti ću je imati, ja sam tip žene koja bi se ubila da je kojim slučajem trudna ili pak da me stave u umjetno induciranu komu za vrijeme trudnoće, ubila bi dijete kad bi ga rodila jer ništa ne mrzim  toliko kao ideju da ja imam dijete. Ne morate mi zvati policiju jer ja nikoga ne ubijam nego to spriječavam tako što ne rađam.

Jedna žena jednom je promašila ceo fudbal i dala mi savjet, misleći da je moj problem u tome što ja nisam našla muža: ”Ti bi trebala dati nekom frendu da ti napravi dijete”. Uopće neću komentirati. To je savjet u rangu s ”Istetoviraj si INTERNET na čelo”.

Ako nešto mrzim na svijetu to je moje nerođeno dijete koje bi mi uništilo i onaj tračak govna od života koji imam. Da moram birati – smrt odmah danas ili dijete, ja biram smrt. Mučna smrt? Ma može. Daj mi kantu cijanida da zaronim u nju. Popit ću dvije boce hidrogena ako  treba, kako  je jedna glupačetina prijetila jer je bila ljubomorna što se divota od žena poput mene druži s njenim  bivšim dečkom. Od hidrogena se ne umire nego dobiva gastritis i čir na želucu.

Jebale te i te bivše koje polažu prava na svoje bivše dečke. I ja mislim da je moj bivši divota pa nikad nisam guglala kako mu izgleda nova bazična kuja od cure jer on se zove upravo tako – BIVŠI i on više nije moja imovina niti želim da bude jer je nakon mene stavljao svoj kurac u nečiju tuđu pičku, a u mom svijetu gadljivosti to ne dolazi u obzir.

Najviše na svijetu gade mi se žene i njihove pičke. Podnijet ću da si prije mene imao život i brojne žene, dapače gade mi se frajeri koji u nekom periodu života nisu bili ženskaroši jer mislim da su takvi zakinuti i da polude kasnije, ali ako si nakon mene stavljao svoj kurac u neku drugu, iz bilo kojeg razloga, nema tog boga da mi se vratiš, nema te isprike jer mi se gadiš. Fuj.

Luda sam, znam. Jedan bivši mi je rekao da se lude pičke najbolje jebu, to je mislio kao kompliment. I taj se najbolje jebao jer ima nekoliko dijagnosticiranih poremećaja ličnosti pa to, dakle, vrijedi i za muškarce.

Ružno je za sebe reći da si influencer kako me promašivši ceo fudbal nazivaju na HRT1, ali sasvim je fajn reći da sam artist. Ja sam artist i moj mozak je art. Jer sam luda. I ne miješaj to s mudima, nemam ja nikakva muda, dapače najusranija sam plačipička koju poznaješ.

Ja sam osoba koja histerično plače jer je, otvarajući je, škarama ogrebala Coldplay official merch šalicu jer imam fetiš na šalice, a  Coldplay mi daje duševni mir. Liam Gallagher mi daje snagu. Zato sam si oboje istetovirala. A tamo gdje si tetoviraju svoju djecu, na mjestu na kojem bi trebalo biti srce, ja sam si istetovirala kosti i ime svog mrtvog nikad preboljenog psa, ime jedine osobe koju sam istinski voljela.

A ti koji čitaš ovo, koji kurac čitaš ovo? Koji te kurac zanima moj život, jadniče voajerski bez vlastitog života. Ja o  ničijem životu ne čitam, čak ni o životu svog boga Liama jer nisam voajerski nastrojena i boli me kurac za kog je on oženjen i kako se jebe. Rokenrol sent me insane.

Prestani čitati ovo. Prestani. Zapovijedam ti i naređujem. Jer od mene ne možeš naučiti ništa osim ”Let me impress you with my serial killer knowledge”. Znam napamet suđenje Jeffreyu Dahmeru. On mi je omiljeni još od djetinjstva. Čovjek je ubijao ljude jer je samo htio da oni zašute.

Za kraju ću reći ne ”This is England”, reći ću ”This is art”.

Prihvati svoje ludilo i bok. A možda nisi stvarno lud, možda se slučajno samo dobro jebeš.

I pusti si svoju omiljenu pjesmu. Moja je trenutno Greedy Soul.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima