Prijatelji kojima to ne želim biti

450

Zašto baš ja moram imati prijatelje? Ponekad se pitam dok mi mobitel zvoni zvonom koje sam si sama odabrala, pjesmom Beady Eye ”Bring the Light”. Zgadila mi se ta, inače mi omiljena, pjesma koliko puta sam je čula iz zvučnika svog mobitela. Zovu me. Zovu me da vodim isprazan razgovor koji će se svesti na to da ja šutim, a taj netko, netko tko se naziva mojim prijateljem, mi priča izmišljene priče o svojim još izmišljenijim poslovnim i sexualnim uspjesima.

Imala sam jednu takvu prijateljicu, zvala sam ju Supper Jelena, Supper s dva P jer Supper Jelena je zaslužila taj naziv jer me svako jutro kad bismo se srele šećući pse pričala o svom superuzbudljivom životu. Pričala mi je lovačke svako jutro godinama, sve dok njen boležljivi king Charles spaniel nije krepo jer ipak ima imalo pravde u ovom usranom svijetu. Znam, ružno je tako govoriti o psu, ali krepo je i moj pa nikom nije bilo žao osim što sam na obavijest o smrti dobila puno lajkova na fejsu dok sam gledala kako nekakva služba pakira ljubav mog života u vreću za smeće. Jer to je mrtvi pas, smeće, dapače toxični otpad. Nekrologe na stranu, kad je pas krepo, Supper Jelena je konačno nestala netragom i samim time začepila i moja jutra su ponovno postala tiha. Jedan prijatelj kojem to ne želim biti manje. Divno! Možda je zgodno napomenuti da je Supper Jelena izgledala kao mješanac Barbare Streisand i cucka. Ne psa nego baš cucka, što nikako nije išlo u prilog njenim pričama o superuzbudljivom ljubavnom životu koji se svodio na barenje frajera s tada popularne Iskrice. Supper Jelena se ponašala kao da jedino ona ima pristup internetu ne imajući na umu da normalni ljudi ne bare nikoga preko interneta nego za to postoji nešto što se zove stvarni život. To što sam si ja jednom slučajno našla dečka preko Tindera, to je samo iznimka koja potvrđuje pravilo da je internet za debile i da na internetu masturbiraju samo besprizorni.

”Ne želim ti biti prijatelj, to kako ja tebe vidim nije nimalo prijateljski” – citat je iz filma Anđela Jurkasa (pozz, šefe!) Fuck Off I Love You. Izvadit ću to iz konteksta i reći da ljude tipa Supper Jelene vidim extremno neprijateljski. Zbog druženja s takvima imala sam problema s tenom jer mi čim ta spodoba otvori usta, izbije po jedan čir pa sam morala na lice stavljati maske od jebenog hmelja. To smrdi kao i riječi koje ispadaju iz usta Supper Jelene i ljudi sličnih njoj.

Baš mi je neki dan zvonio jedan na mobitel, toliko jako da sam skoro svoju novu Xperiju zakucala u kameni zid. Znam, postoji opcija gašenja tona i odbijanja poziva, ali ako zgasim ton onda ne čujem kad mi frajer koji mi se trenutno sviđa šalje poruku na WhatsApp, a jako je bitno čuti taj zvuk, to je Cesarica za moje uši iako se čuje samo ”pinggg”. Taj koji mi je zvonio se deklarira kao moj prijatelj iako se nismo vidjeli tipa sedam godina iako živimo u istom gradu i ljetujemo u istoj selendri. Jedan od onih što dođu u koktel bar u bijeloj košulji ne skidajući noću sunčane naočale i tamo naruči butelju jeftinog vina koju plati bilione i onda se slika za fejs s tom seljačkom konstrukcijom leda i boce nečeg tipa onog Vranca što se na kiosku prodaje za 50 kuna. Ono što nikad nisam kupila jer nisam nikad bila dovoljno očajna da to kupim, a kupila sam ja svašta. Jednom se čak interesirala gdje se prodaje heroin. Eto, taj mi zvonio jer me se sjetio. Sjetim se ja nekad i pijanog patera iz osnovnjaka koji mi je zgadio Boga i vjeronauk pa mu ne zvonim. Ovaj se sjetio mene. Znam točno i zašto. Jer su ga svi njegovi seljaci bijelokošuljaši odjebali za tu večer pa nema s kim pa ajmo mene zvat. Ne želim ti biti prijatelj. Taj inače sere nadugo i naširoko o svom biznisu koji ne postoji osim ako se biznisom ne smatra prodaja voća iz Konzuma na šetnici uz natpis ”DOMAĆE”. OK, svaka čast za taj biznis. Ipak. Taj bi mogao biti dečko od Supper Jelene jer u 2019. ne vjerujem da su dogurali dalje od Iskrice ili su sad prešli na onaj primitivni sajt koji mislim da se zove Cmok. Da sve bude još zabavnije, taj koji mi je zvonio kao da nema sutra je jedan od onih koji su me dobrih pet puta zbrisali s fejsa, a onda ponovno dodali.

Ima tu i neki lokalac koji je umislio da smo prijatelji jer mu mahnem u prolazu pa me grli i ljubi u oba obraza, skoro pa u usta kad me sretne. NE ŽELIM TI BITI PRIJATELJ! Namjerni caps lock. Ne diraj me. Lani sam s prijateljicom sjedila na koktelu i došao je on i ljubio ne samo mene nego i nju koju prvi put vidi. Žena se zgrozila i skoro dobila ono što se naziva fraz. Ne želimo ti biti prijatelji, majmune, a najgore je to što on nas ne gleda nimalo prijateljski nego misli da će nam se uvući u naše čipkaste gaće kupljene na sniženju. Fuj. Ne naše gaće nego on. Vidim te vrlo neprijateljski.

Ovakvih je primjera mali bezbroj, te silne hrpe suvišnih ljudi koji su mi nitko i ništa, a suvišno mi se obraćaju i još se usude sebi staviti titulu prijatelj. Uopće nisam people person. Kako se to na hrvatskom kaže? Žena iz naroda? Nisam ona koja kafeniše ili pije sa svakim jer moj mozak ne registrira što ljudi koji me ne zanimaju govore. Ako mi je do kave popit ću ju sama. Isto vrijedi za pivu i heroin. Moje su riječi skupe. Pričam samo s odabranima. Na fejsbuk poruke ne odgovaram većinom jer ti, osobo, ne želim reći kako sam pošto te to zapravo ni ne zanima nego me to pitaš iz primitivne potrebe da s nekime razmjenjuješ prazne riječi, a ja sam ti eto zasvijetlila zelena na chatu. Meni recimo puca kurac za ljude iz moje osnovne, srednje i faxa jer nisam ostala u kontaktu ni sa kim. Svojom voljom. Najbolje prijatelje našla sam doslovce na cesti, a ne u nekakvoj obrazovnoj ustanovi. Brišem ih s fejsa pa me oni ponovno dodaju misleći da je greška. Šta mene boli kurac za tvoje treće dijete? I šta tebe boli kurac što se ja još nisam okotila? Nisam jer mi se ne da s 33 imati uništen život i voditi instagram o dojenju u javnosti kao što ti radiš. Ne želim ti biti prijatelj. Opće je poznato da kad rodiš izgubiš 99% starih prijatelja jer nitko, baš nitko na ovome svijetu, ne želi slušati o pelenama, tvom kućnom porodu koji si izvela tako da si puzala na sve četiri i problemima s dojenjem.

Mater me od malena učila da nema primitivnije stvari od žena koje godinama prepričavaju svoje porode, a ti radiš upravo to i zato ne, ne želim ti biti prijatelj.

 

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima