Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

1170
Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

UVOD – WALKING WITH THE DEVIL

Sve je počelo tamo negdje pred skoro deset godina bezazlenim pitanjem Jure Gecija: ”Bumo si kaj spili nakon koncerta?” u Gjuri II prije svirke Voodoo Lizardsa na koju sam došla tek toliko da izađem tog utorka. ”Ne bumo, žurim” – rekla sam onako polu-kurtoazno kako već cure govore dječacima kad nemaju volje za piće. Voodoo Lizards, varaždinski bend o kojem mi je satima pričao njihov bubnjar Saša Maček, i slao mi mp3-ce pjesama na koje nikad nisam stisnula play. Nisam imala interesa za to pošto sam očekivala da su isti kao i  svaki bend nekog wannabe dječaka koji ne može biti nova legenda rocka čak niti na igrici Guitar Hero. No tog Gjutorka u Gjuri II okrenula sam se na peti baš kad sam izlazila s namjerom da odem. Naime, čula sam uživo ovo i pomislila da to svira neki strani CD:

Šokirana nastupom, tj. zvukom, gitarom, vokalom, textovima… Povukla sam Juru Gecija za rukav, mokri rukav jer bio je mokar od znoja i rekla: ”Bumo si ipak spili nekaj!?” Fast forward šest mjeseci unaprijed. Postala sam mali dio toga velikog. Gonili su me želja za rokenrolom i nekakva post-teenagerska zatreskanost u Juru. I bila sam tamo gdje sam trebala biti. Tijelom u funkciji novinarke, dušom u funkciji neizlječive groupie…

PREDSTAVLJANJE

ZACK DUST

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Zack. Naš bez premca najbolji vokal, textopisac i skladatelj. Čovjek prema kojem pokojni Oliver Dragojević čuči u mraku sobe i cucla palac. Istovremeno čovjek s kojim nikada nisam  u potpunosti našla zajednički jezik. Nitko od nas dvoje tu ništa nije kriv nego jednostavno moj vrišteći personality nije odgovarao njegovom samozatajnom i obrnuto. Nismo kliknuli, samo smo se tolerirali, a ja sam njegov glas uzdizala u nebesa. Nekako u dubini mislim da je odmah u startu prozreo da nisam samo obična novinarka koja je plaćena da bude tamo već da sam ona suvišna osoba koja istinski želi biti tamo. Ona koja, kako bi se reklo, želi dio kolača odnosno želi okusiti taj silni ”Jack Daniels rokenrola” koji je tekao u potocima. Doslovno i metaforički.

JURA GECI

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Jura. Toliki zaljubljenik u glazbu da smo se zamalo posvađali  kad sam rekla da je ”Best of You” Foo Fightersa super stvar i pojačala radio jer po njemu nije savršena (Jura, sjećam se toga!!). Toliki  zaljubljenik u gitaru da mislim da ga nikad nisam vidjela bez nje. Jedan od onih još uvijek, vjerujem, rijetkih koji misle da glazba i novac nisu povezani. Jedan od onih koji glazbu živi i stvara kud god da krenuo. Pomalo teškog karaktera, no više nego ispravnog srca. Čovjek na kog se nemaš snage naljutiti jer njegovo srce je na mjestu.

NIKOLA VRANIĆ

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Nekoć samo Nikola, danas J.R. August. Tih i skroman. Svira klavijature, šuti i promatra. Zlobnici bi rekli ”mutav”, ali  nije mutav nego je jedan od onih koji se ne žele previše miješati. Dečko za kojeg ne bi nikad pomislio da će se probiti kao što se probio posljednjih nekoliko godina i  učiniti nešto za glazbu veliko. To sve zbog njegovog mirnog karaktera, karaktera osobe koja se ne želi isticati niti biti prva pod svjetlom reflektora. Neki su ga šikanirali komentarima da je on samo plaćeni klavijaturist koji slavu ne zaslužuje, no svima je svojim solo radom dokazao suprotno. Mio. Drag. Simpatičan i pošten.

SAŠA MAČEK

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Maček. O, Saša Maček! Razmišlja jednako brzo kao što udara bubnjeve. Zbog toga ga ili voliš ili mrziš jer ponekad ne možeš popratiti njegovu brzinu izlaganja novih ideja. Čovjek koji je sposoban baš sve ”istelefonirati” kako ja to zovem. Iliti nema dogovora koji je naumio sklopiti, a da ga nije sklopio. Snažan u nastupu, uvjerljiv u izlaganju. Oštrouman, brz na jeziku. Poduzetan. Iskren prijatelj.

Iza pozornice možda nije uvijek sve blistalo, ali su na njoj bili više nego složni:

TOUR DE OKOLO

Prošlo  i  jedno ludo ljeto prozvano tour de okolo. Znamo da se piše tour d’okolo, ali mi smo izgovarali tour DE  okolo. Živjelo se usporeno, preko dana se spavalo, noću divljalo.

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Neću puno pogriješiti ako kažem: We lived on sunlight and chocolate bars. Ograničenog budžeta, trošili smo  prvenstveno na rokenrol.

Sve je bilo  dogovoreno, nakon ljetnog privatnog tour de okolo idemo na pravi THE TOUR DE OKOLO  s producentima Rolling Stonesa: Bernardom Flowerom, njihovim back vokalom i Jimmyjem Ripom, gitaristom Micka Jaggera.

Prva stanica: Varaždin – ŠpancirFest

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Dečki su rasturili, a ja sam intervjuirala Jimmyja Ripa. To mi je bio prvi intervju ikad pa mašem previše rukama i još sam mu dva puta postavila isto pitanje jer je tonska proba u pozadini bila preglasna:

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Kao novinarka na high class turneji, tour de okolo, imala sam pravo na asistenticu pa sam povela svoju  best frendicu Ivu:

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Iva i ja pazile smo na to da uvijek bude dovoljno pive u frižideru u backstageu. Znam da je pored našeg bio frižider s natpisom DIYALA, znate, ona underground reperica ‘z Varaždina. U našem frižideru je ponestalo pive odmah, a u Diyalinom nije uopće pa sam samo zamijenila natpise DIYALA i VOODOO LIZARDS.  Snađi se, ne? Tamo  je bio i Ivo Josipović s mamom od Saše Mačeka, a mi smo ga odbili intervjuirati jer  nismo znali da je predsjednički kandidat već smo mislili da je samo neki čovjek koji jako želi biti na televiziji. Dapače, uz isprike mami Maček i tati Mačeku, zajebavali smo se da je to neki  ljubavnik od mame Maček. Za par mjeseci postao je predsjednik.

Ovo nije on. Ovo je Bernard Fowler.

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Nakon grada zelja, rokenrola i gaće dola – kako bi rekao Jura Geci, započela je prava turneja. Prva destinacija bila je Pula te su uslijedili ručkovi i večere od 5 do 10 soma kuna, ovisno o mjestu gdje smo jeli. Škampi ovi i oni, jastozi, pičke materine – da se prostački izrazim.

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Sjećam se da je Iva pojela sve vrste menija iako smo po osobi imali pravo samo na po jedan. Iliti ako odabereš škampe, jedeš škampe. Ako odabereš grdobinu, jedeš grdobinu ili ako si Bosanac, ždereš janjetinu. Iva je pojela sve.

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Nakon tog ručka/večere završili smo na motorijadi Twin Horn, koji metar od Pule. Lizardsi su nastupali, a Jimmy Rip je naručio Jack Daniels uz napomenu da svima mora biti dostupan u svakom trenutku, Jack, ne Jimmy.

Teško nam je bilo u životu pa evo jedna prikladna:

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Jimmy Rip je bio opsjednut slikanjem selfija jer je bio jedan od prvih u svijetu koji su imali mobitel s tom mogućnošću iliti prednjom kamerom dobre rezolucije. Slikao je selfije like there’s no tomorrow, a netko od pomoćnog osoblja je, jasno se sjećam, glasno komentirao da smo Iva i ja bezvezne novinarke jer se ne damo jebati. Točno tako je rečeno.

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Neki klinci (rekla bih?) na svu sreću su sklepali naše snimke s tour de okolo u jedan video i imamo uspomenu. Kažem na svu sreću jer te snimke su long gone i nema ih više nitko:

Sutradan smo Iva i ja sjele na kavu. Kupile smo  superljepilo jer se meni odlijepio džon na sandali. Bitno za priču.

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Zalijepile smo sebe, ali ne i cipelu pa smo iz osvete prema svemu zalijepile tanjuriće za stol, šalice za tanjuriće, žlice za šalice, bočice Cole za stol, čaše za stol, čikove za pepeljaru i pepeljaru za stol i otišle u naš fensi hotel odspavati par sati snom pravednika. Hotel u koji smo se check-inali riječima: ”Mi smo bend” i mogli smo što hoćemo. Jack Daniels u potocima.

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Koristili smo Jack Daniels za žeđ, za tuširanje i za sve za što možeš iskoristiti Jack Daniels. Izlila sam cijelu litru na glavu jednom kretenu na motorijadi koji je ulijevao cugu u svog onesviještenog frenda.

Završili smo na Pagu, a meni  su naplatili dječju kartu za trajek jer sam imala veliku  mašnu na glavi pa su mislili da sam dijete. Žderala se janjetina, pilo se svašta, sviralo se.

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Za vrijeme tog sviranja sam umalo poslana u Zagreb i to pješice jer smo igrali igru u kojoj se svira i svatko mora reći sljedeći stih iliti mora smisliti rimu, pa sam u jednom trenu rekla riječ NIGGA jer se rimovalo s nečim i na to je Rimmy Rip onako American Dream-ovski, politički korektno, ustao od stola, pokupio se u svoje odaje jer on  ne želi biti u rasističkom društvu. Društvu Nike Ostoić. Završilo je tako da sam mu morala ići kucati na vrata i ispričavati se da nisam mislila reći NIGGA nego da samo nisam mogla smisliti drugu rimu. Jedva  mi je oprostio. Bilo je čak i suza. Mojih. Užas. Tad mi se zamjerio.

Jura je u nekom ludilu odlučio otići na Zrće no spriječili smo ga i svi smo zaspali u odjeći i cipelama poprečno na krevetu kad je već sunce sijalo.

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Odmah nakon  buđenja, Jura si je, kak bi v Varaždinu rekli, spil malo rakijice i pustio Becka i malo začagao. Znali smo da je pred nama jedan više no dobar dan. Zaputili se prema Zadru na fotosešn s Lupinom iz kojeg je proizašlo nekoliko super fotki. Točnije portreta članova benda, a ja imam making of slike:

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Navečer je trebao biti koncert u popularnom Zadarskom klubu, no sve je pošlo po zlu gotovo kao da je sve organizirao zloglasni zadarski organizator koncereta kojem sve propadne, Stipe Juras. Naime, u klubu su htjeli izvođačima naplaćivati vodu potrebu za nastup pa smo ih poslali u tri lepe.

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Na koncertu nam se priključio jedan moj poznanik iz Bola na Braču, što je bitno za priču i svi zajedno smo otišli u Lupinovu pizzeriju nedaleko Zadra.

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Imajući na umu Lupinov istančani ukus, pizzerija je bila malo čudnog, žuto zelenog dizajna:

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

U noći krenusmo u Zagreb i povezosmo lika iz Bola jer je on ovako i onako išao za Zagreb, a bili smo in the middle of nowhere. Sve bi to bilo više nego okej da se taj lik nije zvjerski napio vina dostupnog u busu.

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Vino smo svi pili, ali na nas sjevernjake imalo je takav utjecaj da smo  zaspali,  a on se otrovao i zarigao cijeli bus na što je vozač stao, izbacio ga negdje na autocesti, a ja sam za njim u vožnji izbacivala njegove stvari, a to nam se u tom našem rokenrol elementu učinilo jako zabavno pa je nastalo ovo:

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Sutradan smo se zabrinuli za tzv. jarana s autoputa, je li uopće živ, da bi se on javio nakon pet dana iz Centra za krizna stanja Otočac gdje je doveden nakon što je cijelu noć bos tumarao autoputom i u zoru stigao do naplatnih kućica. Ajmo jednu prikladnu:

Naučio je lekciju: Don’t put your life in the hands of a rokenrol band ‘cos they’ll throw it all away.

Eto nas u Zagrebu.  Koncert u Tvornici.

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Nas nekoliko cura prije koncerta je bilo na cugi s Jimmyjem na koju nas je on pozvao, a onda dopustio da mi platimo njegovu xxx količinu Jack Danielsa. Džentlmenski.

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Koncert je bio super kao i svaki.

Prošlo je 10 godina: VOODOO LIZARDS (priča jedne groupie + AUDIO: nikad objavljene pjesme)

Lito ošlo ća. Fast forward nekoliko mjeseci unaprijed. Trebamo snimati spot za Kiss Kiss Lip Lip u kojem ja nešto glumim. Redatelj javlja: ”Nema spota, bend se raspao”.  Ronim suze i puštam jednu prikladnu:

ZAKLJUČAK

Zašto se bend raspao, nije na meni da govorim javno iako većinu priče znam. Neka Lizardsi ostanu zapamćeni kao najbolji bend koji nikada doista nije postojao, bend koji sam oplakala, ali nikad do kraja isplakala. Bend čija je glazba zvuk moje duše, bend koji sam obožavala i za koji sam živjela. Ovaj text trebao je napisati Jura Geci, to je bila prvotna ideja, no onda je rekao da ga tema još uvijek previše boli da bi pisao o njoj. Ja ga razumijem jer boli i mene pošto sam svaku česticu svog srca dala u taj bend. Jura bi ovo napisao puno, puno bolje jer ipak je to njegov bend, a ne moj, ali nadam se da sam vam dočarala barem djelić atmosfere tog rokerol ljeta. Možda najljepšeg ljeta u mom životu.

Voodoo Lizards. Never forget.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima