Radije ću baciti pare u smeće nego donirati u ”dobrotvorne svrhe”

803

Ja, koja ovdje ležim u gaćama i tipkam ovo, neprijatelj sam katoličke države kao što je jedan desničarski medij napisao o meni. Neprijatelji katoličke države su inače svi oni koji se klone jebenih klišeja. Čim nisi sazdan od klišeja odmah si kontroverzan, a kontroverzija u ovoj katoličkoj državi je čim u svojoj knjizi napišeš da je netko popio pola litre vina i drpao se s nekim na plaži. Što je čak klišej, ali evo neprijatelj si i trebaš biti zabranjen. Zato namjerno ovaj text, inače text o žicateljima para, dekoriram ovom provokativnom fotkom kako biste bili još sigurniji da sam ja from the land of gods and monsters.

Jako sam se naljutila na našeg bivšeg izvršnog urednika što je na ovaj sajt postavio žicanje para za pužnicu za neko dijete, jadno dijete, ali ta obitelj živi na nekakvom Pantovčaku u vili. Imovina služi za to da se prodaje i žicati bi moralno smjeli samo socijalni slučajevi. Mi ne živimo u vili, ali moja mlada, lijepa i full of life teta je umirala od raka početkom 2000ih. Živjela je za jedrenje i clubbing. Živjela je za svoje dijete. Full of life. Nit smo bili bogati nit smo bili išta, prodali svo nasljedstvo i živjeli na kredit u Milanu gdje se liječila. Kunu nismu užicali iako je njena sestra taj kredit za život u Milanu otplaćivala preko 10 godina. Ipak, usprkos osobnom bankrotu u koji smo došli, nikad neću zaboraviti mamine riječi: ”Nika, teta je umrla”. Ta scena me proganja svakog jebenog dana od tog jebenog srpanjskog dana 2002. i proganjat će me dokle sam živa. Nije čak umrla dostojanstveno, nego je umrla gušeći se. Usprkos svim tisućama eura i Milanu i svim zemljama u kojima se o našem trošku, kreditima, liječila. Kunu nismo užicali jer bi to značilo da smo jebeno škrti i jeftini ljudi. Žicaj ako si socijalni slučaj, a ne ako imaš stan i auto. Stan prodaš i preseliš se u Stenjevec u rupu. To se tako radi ako nisi govno i ako imaš malo dostojanstva.

A dobrotvorne organizacije općenito mi se gade. Na kraju, nije ih pola bez razloga na sudu. Dobrotvorne organizacije u biti služe za to da bi dobrotvori krali skupljene pare i od njih živjeli, a psi, djeca ili za koga već su namijenjene bi od tih para vidjeli 5 kuna i paket kPlus mesnog doručka. Tako da iz principa radije bacam 10 kuna u zahod nego da doniram nekoj oportunistički nastrojenoj babi koja je propala na svim područjima pa se sjetila biznisa – dobrotvorni rad. Nisu svi takvi, ali zbog takvih, a ima ih, mi se dobrotvorne organizacije kolektivno gade. Nemojte da počnem o azilima za pse.

Dobivam pozive na fejs ”ta i ta javna osoba organizira prosvjed za ne znam kakve uplakane žene”. Not attending. Ne vjerujem u prosvjede jer pak suprotno od toga čvrsto vjerujem da ga osoba organizira kako bi privukla pozornost na sebe i dobila još malo medijskog prostora. I bila dobrotvorka godine. Povijesna je činjenica da ništa u svijetu ne bi bilo kao danas jer su sve velike stvari postignute upravo revolucijama i prosvjedima. Svejedno ovi naši prosvjedi za neku kakti dobru stvar su tvrdim upravo to što sam napisala, produkt nečije želje da se istakne pa u organizaciji toga nečega vidi priliku da u očima drugih postane osviješteni dobročinitelj. A zapravo mu je moto: Money! Power! Glory!
Ljudi bi morali malo smanjiti doživljaj sebe samih kao glavih zvijezdi dobročiniteljskih akcija ako je njihova namjera iskrena i ispravna. Jer, ako želiš nekome pomoći onda doniraš i šutiš, a ne lijepiš svoje ime na donaciju i projekt. Svi ti prosvjedi i dobrotvorna sranja su u biti projekti, projekti na identičan način kao što je Lady Gaga multimilijunski projekt namijenjen tome da i curice s velikim nosevima pomisle da mogu biti slavne i da se smanji broj samoubojstava ružne djece u pubertetu. Na isti je to sve način projekt kao što je Lucija Lugomer 20kunski projekt namijenjen tome da se debele žene osjećaju bolje u svojoj koži zbog čega se mene razapelo na sve križeve koji postoje jer sam to rekla na glas. No stojim iza toga i uvijek ću to reći na glas.

Sve su to projekti. Htjeli su od mene napraviti projekt za outsidere i alternativce u pubertetu pa sam rekla fuck this shit jer ja nit sam prodana duša nit sam jeftin čovjek. Ja kao jebeni Larry Flint stojim iza onoga u što vjerujem i uvijek ću to reći na glas. Bilo pozitivno ili negativno pa makar me desničarske novine 200x proglasile neprijateljem katoličke države – što je zapravo kompliment jedino kaj mi ta država ne želi izdati knjigu zato. Nisam nikakav patriot i zaboli me zapravo. Pokušala sam skupiti kunu po kunu pare da izdam knjigu jer nemam para za to, a vjerovala sam da ljudi imaju malo srca za umjetnost no nisam ih skupila jer nije pisalo u molbi da bolujem od raka ili da sam gay. Da sam gay donirali bi mi jer moderno je donirati kvazi potlačenoj manjini koja je zapravo skoro pa većina i nije potlaćena nego vlada. Protiv čega nemam ništa. Neka vladaju! Možda su bolji ljudi od onih hetero prijatelja katoličke države koji varaju svoje katoličke žene s antikatoličkim pičkama poput tebe i mene. Sa mnom osobno ne, ali razumijete što ja želim reći.

Sve što vidite je nečiji projekt. Način da se netko obogati na vaš račun i smije vam se dok doma broji pare. Sve što vidite je marketinški trik. Sve u što vjerujete je laž.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima