Foto: Vice mag

Nakon ovog videa život vam neće biti isti. Ili ćete se osjećati dobro jer dugo niste vidjeli stvarno dobar hororac ili će vam biti mučno. Ili oboje. Neke je rasplakao. Natjerat će vas da se zapitate  biste li radije otišli na Brutal Black Project ili se mijenjali za izgled s Modnim Mačkom. Stisni play (i zube):

Ja bih radije otišla na ovo nego se mijenjala za izgled s Modnim Mačkom. Ili za život s Majom Šuput. Pitala sam jednog svog švalera bi li radije otišao na Brutal Black ili ubio mene, Odgovorio je da bi radije ubio mene brzo i bezbolno pištoljem. Zbog toga se želim udati za njega samo iz jednog razloga, a taj je da kad kum tko već počne na mikrofon na vjenčanju držati govor, prvo objasni svima što je Brutal Black, pusti video jer jebeš vjenčanje bez kontroverzije i šok-efekta i kaže da je mladoženja tolika pička da bi radije ubio mladu nego se podvrgao nasilnom uništavanju svoje svilene kože i poprilično lijepog lica (meni).

Za Brutal Black Project saznala sam pregledavajući Inked mag što često radim kao osoba koja je, kao što moja rođena mater kaže, istetovirana kao nogometaš, a boji se lopte.

Igrala sam s frendom igru ”šta bi rađe” i bila su pitanja tipa ”Jel bi se rađe udala za zadarskog organizatora metal festivala (podaci poznati redakciji) ili se sat vremena žvalila s određenim novinarom Večernjeg lista (podaci poznati redakciji)” – odgovor na sve je glasio: ”BRUTAL BLACK PROJECT!”

Iako između mnogih stvari radije biram Brutal Black Project, nasilno, ignorantsko i primitivno tetoviranje gdje završni rezultat nije bitan nego je bitna bol, ovom besplatnom sadističkom postupku koji provode Talijan Valerio i Škot Cammy izvrglo se u tri godine svega sedmero ljudi. Vice magazine kaže da ti dopuštaju pauzu samo za plakanje i povraćanje, a Frankie, žrtva iz videa, izjavio je da se danima osjećao kao pretučen. To mu vjerujem jer i sama sam proživjela ultra mini BBP kad sam radila svoj tramp stamp koji nije tramp, Supersonic:

I love my Arial the way I love my coffee and cock – BLACK pa je tattoo majstorica Katarina Vojković (Royal Tattoo) uzela ”malo deblju iglu” i to je toliko boljelo da sam vikala i drugom tattoo majstoru samo rekla nek prekopa moju torbu, nađe novčanik, sebi uzme u susjednoom bircu kaj oće, a meni nešto najjače što imaju i tako četiri puta no nije pomoglo. Sljedećih tri-četiri tjedna leđa su me boljela kao da me netko opizdio nogom i do to te mjere da sam ja naučila živjeti s tom boli.

Naredno tetoviranje odradio je Igor Kuso i izgledalo je otprilike ovako, s više smijeha nego suza. Tj. ne otprilike nego baš ovako:

Frankie kaže da je podvrgnuti se Brutal Black Projectu isto kao kad  žene idu povećavati usne. Slažem se na neki način – sretna, stabilna i zadovoljna osoba ne radi niti jedno niti drugo, ali vjerujem da će se mnogi složiti da Frankie izgleda manje glupo od Modnog Mačka ili pak prosječne Hrvatine koja si na svako uho objesi po jednu zlatnu naušnicu:

Brutal Black ili bilo kakva plastična operacija? Biram Brutal Black bez imalo razmišljanja. Plastične operacije kao i tetoviranje proizlaze iz kojekakvih većih ili manjih psihičkih problema pojedinaca i zato redovito za dečke biram ljude bez tetovaža jer ne želim ljubavno petljati s nekime tko te psihičke probleme ima. To može biti nešto banalno kao blagi egzibicionizam i želja za pokazivanjem, dijagnoza može biti seljaštvo,  a može biti i to je da je osoba teški kompleksaš ili u najgorem slučaju osoba s teškom mazohističkom željom za samouništenjem.

To je umjetnost. Yeah right. Nije umjetnost nego su Cammy i Valerio, a posebno Valerio dva obična sadista jer tetoviranje ne bi trebalo podrazumijevati nasilno skidanje prva tri sloja kože. I snimka tetoviranja ne bi trebala izgledati kao snuff film.

Tattoo majstorica Michela Bottin, talijanska ljepotica do krvi izgriženih noktiju (neuroza), osoba s vidljim problemima smatra da je Brutal Black nešto najbolje što joj se dogodilo jer, kao što kaže, to ne znači ništa, ali njoj znači sve.

Brutal Black me na neki način fascinira i nije isključeno da jednog dana završim na tome (ne govorim to da bih fascinirala vas nego fakat). Ne bih dala lice nego možda leđa ili jednu nogu. Realno, radije bih išla na to i izdržala bol jer bol je na neki način ponekad zabavna (bolja od Gardalanda, tamo sam POPIZDILA), radije bih to nego svaki dan pojela tanjur špinata jer stvarno mrzim špinat. Ili nedobog grah čušpajs. Toliko ga mrzim da mi ga je mama kao petogodišnjem djetetu jednom izlila na glavu koliko sam je iznervirala svojim odbijanjem istog. No, ne ravnajte se po meni jer ja sam deeply disturbed osoba kojoj nije toliko bitno št je na njenoj koži. Ja sam osoba koja se istetovirala jer mrzi ženstvenost. Da nemam tetovaže ja nikad, ali nikad ne bih obukla haljinu ili nešto rozo (fuuuuuuuuuuuuuuuuuj!), ali moje jail style tetovaže tu ženstvenost poništavaju i ponosno nosim haljine. Čak i roza haljine.

Odrasla sam u  sk8 generaciji jer to je tada bilo popularno pa sam se tako i oblačila, tzv. Avril Lavigne stil, a onda sam otkrila čari tetoviranja i prešla na haljine i roza ruževe za usne iako sam uvijek bila zločesti dječak u duši. Tetovaže mi dopuštaju da budem oboje. I dječak i ženstvena žena. Vjerujem da mnogi od vas kolutaju očima dok ovo čitaju, ali  to je moj stav iza kojeg stojim već nekih 15ak godina. Zbog nijedne svoje tetovaže ne žalim iako shvaćam da sam nekim ljudima zbog toga odbojna, netko će se odmaknuti od mene u tramvaju, optužit će me da kradem u DMu, ah, predrasude, ali naučila sam živjeti s time. Davno. Bilo mi je čudno samo prvih godinu dana.

Zašto bih otišla na Brutal Black? Jer ja sam deeply disturbed osoba i nije me sram to priznati. Ja svoja psihička stanja ne tajim nikome. Jedino što želim je ne biti debela, a za ostale modifikacije na mom tijelu me nije briga tako da bih sasvim mirno spavala i s jednom crnom nogom, od prstiju do guzice. Brutal Black nije prisila, to je izazov koji me na neki deeply disturbed način privlači na isti način kao što nekoga privlači ronjenje s delfinima dok za mene nema tih para da bi pristala na to jer delfini su mi gadljivi, sluzavi i ljigavi i ne volim se kupati u moru. Stvarno je teško pronaći riječi kojima bih opisala koliko se mrzim kupati u moru.

Kad kažem da bih pristala na Brutal Black, znači li to da mrzim sebe? Mrziti je teška riječ i ne bih je tu upotrijebila, ali znači da I don’t give a fuck što je na mom tijelu. Što brutalnije to bolje. Jesam li mentalno potpuno zdrava? Nisam, ali nisi ni ti koji si probušio jezik. Nisi ni ti, ženo, koja ne ostavljaš muža koji te vara. Ti, curo, koja si pumpaš usne i sise? Komplexi much? Furaš nalijepljenu umjetnu kosu? Nisi zdrava, komplexi igraju. Ti si Modni Mačak i imaš one smiješne slike na instagramu? Za sve to postoje tablete koje se legalno mogu dobiti po povoljnoj cijeni nakon posjeta psihijatru. 70% ljudi ima neki poremećaj ličnosti, a ja uvijek kažem EMBRACE YOUR MADNESS iliti prihvati svoje ludilo.

Da smo svi striktno normalni, svijet bi podjećao na Jugoslaviju i bio još dosadniji nego što jest.

Život je jedan veliki brutalni Brutal Black Project i šamara nas svaki dan tako da je pravi Brutal Black Project mala beba prema tome.

Ne osuđuj nikoga.

Poštuj svakoga.

Ne smij se nikome.

Osim tipu s dvije zlatne naušnice.

P.L.U.R.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima