Valentinovo s mačkama

102
Valentinovo s mačkama

Konačno izlazim! Ne zato što je Valentinovo, jer dan kao takav nema za mene posebno značenje niti ga hejtam. Jednostavno sam indiferentna prema tome i definitivno je prekomercijalizirano, ali postoji li neka američka glupost koja kod nas nije iskomercijalizirana?

Sređujem se kao da dolazi po mene čovjek mog života u nadi da će me ženiti i da ćemo živjeti dugo i sretno i pušiti marihuanu u Amsterdamu. Ženidbu ubacujem čisto radi dramaturgije, možemo to i preskočiti. Nije ključna ni trava, umjesto toga možemo ubaciti vožnju biciklima uz crvena neonska svjetla. Uglavnom, ne dolazi nitko.

Činim sebi dobro djelo i izvodim se van nakon duge ispitne izolacije, a posebnu euforiju mi stvara osjećaj što ću večer provesti s mačkama. Da, idem u Cat Caffe prvi put u životu i neizmjerno se veselim tim stvorenjima. Mačke su zakon i definitivno ne moram strahovati od toga da ću potratiti par sati na još jednu uzaludnu cugu.

Za dvadeset minuta stižem na odredište, kafić je pun kao ZET-ov bus u pola osam ujutro. Dobro, ne baš toliko ali dovoljno da sam se morala dobro zagledati da uočim mjesto za sjesti. Slobodan je jedino šank, moj najbolji prijatelj. Mačke nisu naročito društvene jer je očito i njima lagano pun kufer ljudi ali imam jednu ispred sebe na šanku, spava. Hajde da malo pogledam i ljude. Svi u parovima, kako neobično!

Jedini izuzetak je djevojka pored mene za šankom koja pije Gričku Vješticu i čita knjigu. Kraljica. Odmah mi se svidjela ali nisam je željela ometati pa gledam još malo ljude dok čekam koktel. Oh, jedan dečko za stolom je sam i, tko bi rekao, sladak je. Cura je valjda otišla na WC? Hmm ne, ipak nema nikoga s njim. Pogledavam ga ali njegov nivo zainteresiranosti je još manji od zainteresiranosti ovih mačketina za druženje. Slatkiš za stolom nakon nekog vremena odlazi. Podsjećam se da i onako nisam došla pecati dečkiće već jednostavno malo uživati, onako za sebe.

Mojito mi toliko dobro paše da bih ispila čašu u gutljaju ali ipak se odlučim obuzdati. U isto vrijeme me obuzima neopisiv osjećaj mira i zadovoljstva pomiješanog sa nekom čudnom tjeskobom. Ne znam zašto cijelo vrijeme očekujem neki plot twist, došla sam samo na piće!

Vrtim u glavi razgovor sa frendicom od prije dva tjedna, pričala mi je o nekoj fora stranici za upoznavanje koju je nedavno otkrila. Takve egzibicije mi nisu padale na pamet jer imam mnogo važnija posla u životu, dok iz dana u dan balansiram između spremanja ispita kao da mi o tome ovisi život i neodoljive želje da se ispišem sa prokletog faksa.

Ipak, ideja mi se motala po glavi, nova sam u gradu, ne znam nikog, a moć interneta je neprocjenjiva. Vjerojatno su takvi oblici upoznavanja i druženja mnogo bolji od blejanja po kafićima koja zaista ne vode nikamo. Nitko ne prilazi iz čista mira u kafiću, jer eto, samo je mene čekao da se stvorim sama za stolom. Uleti u romantičnim komedijama i How I Met Your Mother epizodama se ne broje. Kako god, trebam socijalizaciju, a iako mi je u ovom trenutku ugodno, socijalizirana sigurno nisam.

Mačka šankerica se probudila i žvače slamku sa čaše mog ispijenog mojita. Sad bih naručila još jedan koktel zbog nje ali ne ostaje mi se ovdje još dugo. Nakon što je mačka ižvakala slamku opet se sklupčala na šanku. S obzirom da je ovo vjerojatno najveći plot twist večeri, odlučujem da je dosta za večeras i krećem lagano doma. Stižem, palim laptop, i prije nego što sam postala svjesna što radim, ukucavam u Google „online dating“.

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima
Marina Momčilov
Buduća kemičarka, karaoke rockstar i raspisana avanturistica. Obožavam glazbu, pisanje, parfeme, pivo i putovanja. Istražujem psihologiju i međuljudske odnose. Gurmanka i hedonistica. U nestabilnoj vezi sa fitnessom. Rušim predrasude i ugodno mi je u toj ulozi.