Imala sam dečka kojeg je jako brinulo koliko ja točno jela znam skuhati jer je to od krucijalne važnosti za njegov život. Znam skuhati nekoliko ozbiljnijih, gulaši raznih vrsta, tzv. bakina jela, ali jebiga sarmu ne znam. Jer nikad nisam probala to napraviti. Ovog je to jako uzrujavalo. Uzrujavanje oko toga znam li ja napraviti sarmu je odlika malog, primitivnog, oportunistički nastrojenog seljaka. Koji misli da žena ne vrijedi ako nije masterchef u kuhinji. Shvaćam da taj čovjek zna skuhati samo neki napoj u koji stavlja začine koji nemaju veze s mozgom, tipa curry i metvicu u kombinaciji u paprikaš od zečetine, ali bože. Netko ga mora nahraniti i on je naumio da ću to biti ja. Ako ispadne da to ipak neću biti ja, riješit će me se jer sam beskorisna ma koliko dobro pušila. Hrana je najvažnija. Hrana i pušenje, to su dvije stvari koje su primitivnim muškarcima krucijalne za preživljavanje i vrednovanje žene.

Osobno mislim, ako moram odabrati, da je ovo drugo ipak bitnije jer od gladi umrijeti nećemo sigurno iako živimo u Hrvatskoj. Nitko tko me istinski volio, a to je bilo jako malo ljudi, nije me pitao ništa o sarmi jer kad ti je stalo do nekog sarma ti je zadnja stvar na pameti. Ta opsesija žene u kuhinji je u rangu kao da žena pita frajera na prvom dejtu zna li popraviti vešmašinu. I ako kaže da ne zna ili nije siguran, ovisi o vrsti kvara, odjebe ga. Nekako je prihvaćeno da muškarci tako tretiraju žene, a kad bi žene tako tretirale muškarce bilo bi ih puno više zatučenih i izbodenih noževima. Žena.

Sjećam se slučaja od prije desetak godina kad je muž ubio ženu nekim suludim brojem uboda nožem u vrat jer nije dovoljno posolila sarmu. Kod balkanskih muškaraca sve se vrti oko sarme. I oko pušenja. Iako u ovom drugom i žena može uživati – pod uvjetom da nisi prethodno vikao na nju oko sarme. Sve u vezi sarme povezano je s vikanjem jer nikad nije dovoljno dobra. Muškarac koji traži savršenu sarmu ne zaslužuje savršenu ženu. Točka. Taj ne zaslužuje da mu se popuši.

Nisam ja lijena i nije da ja neću kuhati jer hoću, ali frajeri bi trebali malo smanjiti doživljaj. Moj jedan bivši bi očekivao da ja kuham njegova omiljena jela dok on gleda Top Gear, onda to jede i viče na mene da je nešto presoljeno ili podsoljeno, a nakon toga mu pušim dok on duva i gleda reprize nekakvih tekmi. Taj istovremeno nije znao postaviti zahodsku dasku pa sam je postavila ja. Taj je bio takva pička da me ostavio samu s psom koji je slomio nogu jer je njemu to bilo stresno, a ja nek nosim nepokretnu životinju od 30 kila. Taj je bio primitivna pička. Seljačina i pička = dobitna kombinacija.

Ja stvarno nemam problema s kuhanjem, dapače volim to ponekad, ali ne i ako se to predstavlja kao moja primarna funkcija. Isto vrijedi za to glorificirano pušenje. To može biti super, ali to nije moja primarna funkcija. Još samo me pošalji po gajbu pive da ti je teglim i upucat ću te iz pištolja! Neki muškarci, tj. dosta njih, još uvijek žive kao da smo u srednjem vijeku kad su žene služile za kuhanje, rađanje djece i vjerojatno su morale i proizvoditi pivo. Ne bih se čudila da jesu.

Žene bi se trebalo tretirati kao intelektualna i emocionalna bića i da su tako tretirane puno bi radije i kuhale i pušile. I svijet bi bio ljepše mjesto. Bilo bi manje ubijenih i pretučenih žena da muškarci nisu toliko egoistični. Njihov je problem što su oni nesposobni i da nema nas jeli bi ovo:

Svatko zna jer to nisam izmislila ja nego je to tako da ako tretiraš ženu kao kraljicu imat ćeš privatnu kurvu u krevetu i najbolju kuharicu, ali ako je tretiraš samo kao ovo dvoje imat ćeš ”cancel” na relationship status na fejsu i block na whatsappu. Ponavljam, žene su intelektualna i emocionalna bića, a ne nekakve robinje jebenog štednjaka i tvog kurca! Štednjak i tvoj kurac nisu povezani, to su dva dijametralno udaljena pojma, a bit će doslovno fizički povezani ne budeš li se osvijestio i shvatio da tvoja cura nije tvoja sluškinja, prostitutka ili tvoja baka. Čak ni baki nije posao da ti samo kuha, ona to radi zato što bake vole to raditi, to im je jedina zanimacija, ali od mlađe žene ne možeš na silu napraviti svoju baku koja onda odjednom magično mora prestati biti baka i dati da ju analno jebeš dok se ona pravi da je baš samo to htjela od života.

Šta kažeš na to da jednom ti kuhaš ili još bolje izvedeš je barem na pizzu, onako kao u srednjoj školi? Šta kažeš na tu ideju? Ili šta kažeš na ideju da ju ponekad poslušaš što ima za reći o sebi i svojim problemima, a ne da samo trtariš oko toga kakvu sarmu ona radi? Jebote sarma!

You know, ti kojemu je sarma bila toliko bitna, I was more than just a party girl.

PS Zapaprim ti

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima