Životni cilj: UMRIJETI.

686

Hoćete čuti jednu zanimljivost o meni? Svi moji dečki su bili samo ljudi koji mi se nisu gadili, a oni rijetki koje sam voljela mi nikad nisu bili dečki. Osim možda dva dana. Fuck the pain away je postao moj modus operandi. Iliti po naški, nađeš nekog za jebanje i trpiš ga dok te ne počne jebati mentalno. Onda ga odjebeš ili ti izjebeš njega pa on odjebe tebe. I svi ponovno nesretni i želimo iz sebe van na čisti zrak. Daju mi antidepresiv. Pa jebem ti mater glupu, neće tableta meni vratiti čovjeka kojeg ja volim, hvala što te plaćam 300 kn po satu, idiote psihjatre. ”To nije depresija nego vaš karakter” – ajde fala kurcu i da si to konačno zaključio, takozvani doktore. Ne priznajem ti fakultet jer ti je dugo trebalo da to zaključiš.

Noć je sa subote na nedjelju. Zašto nisam vani? Jer nitko normalan stariji od 23 nije vani, a i ne gleda mi se pijane iskreveljene gubice. Jedina takva gubica koju mogu podnijeti je u mom ogledalu u kupaoni. Imala sam jednom dečka za kojeg sam mislila da ga volim, sedam dugih potraćenih godina, ali on je više volio svoju bivšu, a onda i ružnu susjedu. Shvatila sam da ga ne volim za vrijeme trojke s jednom droljom kad sam ga gledala kako ju jebe ne osjetivši tračak ljubomore. Samo dosadu. Prekinuli smo za mjesec ili dva i ne opraštam si te bačene godine.

Ljudi se razvode već drugi put i njihova djeca voze bicikl i znaju što su iluminati, a ja koristim fuck the pain away metodu kao da mi je 16. Svako dijete  odrasta, osim njih dvoje. Oni su Nika Ostoić  i Petar Pan. Nika Ostoić ne želi dijete jer dovoljno je dijete samoj sebi, a traži Petra Pana s kojim neće odrasti. Kak je rekao Arsen Dedić pa mi ga citirao Vito Padovan: ”Ja neću imati s kime ostati mlad, a kad svi vi ostarite, ta će mi mladost teško pasti.”

Nekad mi dođe da odustanem od svega. Ono, da se ubijem, ali nikad nisam dovoljno dugo sama pa bi me na vrijeme našli, a ne da mi se biti u ludnici i ići na self help grupu. Ali iskreno, ne živi mi se previše. Nemam baš motivacije. Nekad psujem mater što me rodila. Čemu služi ovaj život? Vidjela sam Coldplay dvaput i neću više nikaad jer… pare nisu problem jer para nema.

Žalim što nisam nikada znala biti kurva, a dovoljno sam atraktivna za to, no kurvinske krvi u meni nema ni mililitar. Nisam na prodaju. Osvajaju me ljudi s ambicijom, nekim idealom, u ovom svijetu punom mlakih ambicija i jeftinih ideala. U takvom skupom svijetu prepunom jeftinih ljudi, teško je naći nekog nesažvakanog i pjur čistog pa zato rijetko nalazim ljubav. Našla sam je jednom u čovjeku punom života i mater mi kaže da sam sretna jer da većina ljudi ne doživi ni to iako je bilo kratkog vijeka. Ne znam. Ne družim se s ljudima osim onima nesretnima pa ne znam što većina iskusi. Jedino sam skužila da što su ljudi fizički ružniji, to se prije s nekim spare. Samo ne znam kako se oni jebu. Ne želim zamišljati jer sam profinjeni esteta.

U poslu nisam nikad našla zadovoljstvo jer nisam za rad s ljudima, a svaki  rad uključuje ljude. U prijateljstvu sam nailazila većinom na površne isprazne pičke. I likove koji bi se zaljubili u mene i onda  mi zbog toga ne bi mogli biti prijatelji. Blagoslovljena ljepotom i bijesom. Ljepota je teška riječ jer ljepotica nisam, ali sam nažalost previše daleko od gabora da bi bila sretna. Gabori nađu svoje gabore i žive sretno. Ja sam objektivizirana od strane muškaraca. I gledaju me kao neki plijen jer  su kreteni. Onda ja padnem na kretena pa se dobro opečem. Doživim neki šok u gorem slučaju.

Sve što hoću je mir i nekakva stabilnost u životu i ljubavi. Hoću nekog Petra Pana s kojim ću vječno biti dijete, smijati se i voditi ljubav. Jebote što mrzim izraz vođenje ljubavi. Ima li goreg izraza od toga? Nema, osim termina čokoladna cista što je ginekološki termin. Gledaju me kao nedostižnu, ali za običnog čovjeka bez duha ja to i jesam. Siromaštvo duha gore je od materijalnog. Većini  sam ljudi nedostižna i neću pasti na ničiji novac. Ja sam kurac od čovjeka. Kurac u smislu da vjerujem u neke sretne davno izgubljene snove. Snove koji su mi već postali smiješni. I smiješna sam sama sebi kad se oko nekog tipa potrudim jer ga procijenim kao osobu s duhom i onda me dočeka šamarčina bilo koje vrste. Nesretna sam. Uvijek bila. Osim jednom nebitno kad i na Coldplay koncertu. I kad sam prvi put vidjela najtoplije smeđe oči na svijetu, oči mog psa.

Ostavljaju me radi bazičnih pički što doživljavam kao osobni poraz i smijanje mog života meni u lice. No likovi više vole te bazične oko kojih se ne trebaju truditi jer one šute i dobro im je čak i kad ih ti likovi varaju. Mene varati ne možeš jer ja odlazim. I na kraju sam ja ta koja pati i plače na podu u mraku. Koliko sam samo kompjutera razbila zbog frajera. Mislim da sam razbila sve svoje kompjutere jer to prvo leti u zid kad sam bijesna. Kad izigraš moje povjerenje koje skoro pa olako  dajem, ja sam tada bijesna. Dat ću ti sve i bit ću tu sve dok me ne izigraš, a izigrat ćeš me jer svaki do sada jest. Moj život je skup nesretnih događaja i umorna sam od toga. Više i ne vjerujem u neko novo sunce. Sve se ruši. Koga god pogledam, u vraga pretvorim, a kad nađe novu i zamijeni me tom novom gorom, onda svo njegovo zlo ostaje u meni. Njoj dobrog ga dajem. Uvijek je tako. Priča mog života.

Ljudi su me toliko povrijedili  da sam za jednog bila ravnodušna kad je umro. Suzu nikad pustila nisam, a plakala sam kad je poginula Dolores Lambaša koju poznavala nisam. Hoću neko novo sunce, nekoga za kime ću plakati ako umre. Jel puno tražim? Tražim čovjeka zbog kojeg ću plakati ako umre. A ne da mi bude svejedno kao što bi mi za gotovo svakog do sad bilo. Nisam psihopata, nego ti su me ljudi sažvakali i ispljunuli i nemam empatije prema njima pa mi je, logično, svejedno jesu li živi. Tražim od života da mi jednom ne bude svejedno. Očito tražim jako puno.

Bila jednom jedna princeza. Samo je spavala i odjednom se probudila. Probudila se je. I postavila si životni cilj: umrijeti.

 

 

 

Revolucija iz kreveta ne snosi odgovornost za izrečeno u komentarima